Petersov neimenovani pojedinac problematičnog moralnog određenja iz blazirane perspektive postkolonijalne eurocentričnosti i nehotice demontira površnu sliku Belgije kao benigne zemlje vafla i samostanskog piva.

Trauma, zašto ne? PTSP – zašto ne? Seksualne devijacije, nasilje, mržnja, strah, prijateljstvo, prostitutke i ljubavnici, ljubav i ljubomora, osveta, milosrđe, religioznost, moral i nemoral, zašto ne? Sve što je ljudsko, romanu nije strano.

Iako bih voljela da milijune ljudi razgaljujem svojom poezijom, bit ću zadovoljna ako ih npr. u Zagrebu ima desetak. (smijeh) No dok pišem ne razmišljam o publici, a i zanimljiva mi je Feuerbachova tvrdnja da je ogromna razlika između usmene i pisane riječi.

Kjell Westö se ne opterećuje složenim fabuliranjem, svu svoju pomnju upućuje uobličavanju svakodnevnih događaja i naoko beznačajnih interakcija. Osjenčavanjem unutarnjih života psihološki slojevitih karaktera Westö čitateljev interes s grandioznih povijesnih zbivanja pomiče na individualne ljudske priče u njihovoj pozadini i poteže tako pitanja morala, empatije, društveno odgovornog djelovanja....

Ece Temelkuran energično tutnji kroz paralelna zbivanja koja izlaže poliperspektivno, složenim vitičastim rečenicama, iskrzanim dijalozima, u jednom udahu. Zgusnut, a značenjski šupljikav tekst pojačane frekvencije nalikuje nizu elipičnih pjesama u prozi, istočkanom toku svijesti, raskomadanim transkripima. Upravo zbog poetičnih fragmenata i očuđujuće zaigranosti roman nije lako čitati, ne uvlači...

Dijete je duša koja vibrira svojom vlastitom frekvencijom i roditelj ga ne može posjedovati. Treba zatomiti ego kako bi naše autentično "ja" došlo do izražaja. Čak i reći "imam dijete" za Tsabary je problematično, jer to znači da ga doživljavamo produžetkom svog ega. Naprotiv, roditelji i djeca duhovni su partneri u zajedničkom napredovanju. Ne smijemo djecu odgajati u projekciji vlastitih želja, jer...