Mlada žena koja je inače sposobna rezonirati sasvim bistro, čak i autoironično, saplevši se o vlastite romantične tlapnje, s vremenom sve karikaturalnije proklizava u ludilo. Kad se nakon cjeloživotne fatalističke pasivnosti napokon počne naoko proaktivno ponašati, već je zaglibila u deluziju: percepcija međuljudskih odnosa i zbivanja posve joj je izobličena.

Imam ponešto iskustva iz više oblasti stvaralaštva, ali je ipak jedino što pouzdano znam o stvaranju to da smo mi koji smo potpisani kao autori zapravo samo mediji. Na svom putu iz neke transcendentalne dimenzije u kojoj borave, ideje i priče prođu kroz nas i zabilježe se na papiru, platnu, filmskoj vrpci...

Profesionalno smiren, gotovo čak rezigniran u svojoj hladnokrvnosti, no nikako ravnodušan, u sveopćoj ugođajnosti melankolije i pesimizma, Maigret filozofski promišlja ljudsku psihopatologiju uz uobičajeno pitanje - ne kako se zločin zbio ili tko ga je počinio, nego - zašto. Uglavnom, u Simenonovim trilerima štede se municija i benzin, no istrage su iako sredstvima ekonomične, mentalno zahtjevne.

Petersov neimenovani pojedinac problematičnog moralnog određenja iz blazirane perspektive postkolonijalne eurocentričnosti i nehotice demontira površnu sliku Belgije kao benigne zemlje vafla i samostanskog piva.

Iako bih voljela da milijune ljudi razgaljujem svojom poezijom, bit ću zadovoljna ako ih npr. u Zagrebu ima desetak. (smijeh) No dok pišem ne razmišljam o publici, a i zanimljiva mi je Feuerbachova tvrdnja da je ogromna razlika između usmene i pisane riječi.