Dijete je duša koja vibrira svojom vlastitom frekvencijom i roditelj ga ne može posjedovati. Treba zatomiti ego kako bi naše autentično "ja" došlo do izražaja. Čak i reći "imam dijete" za Tsabary je problematično, jer to znači da ga doživljavamo produžetkom svog ega. Naprotiv, roditelji i djeca duhovni su partneri u zajedničkom napredovanju. Ne smijemo djecu odgajati u projekciji vlastitih želja, jer...

Roman je to koji neugodno pulsira, pritaji se, pa iznova udara, na mahove. Čitatelju želudac za kičmu lijepi deprimirajuća determiniranost, fatalistička neizbježnost katastrofe. Inventarizirajući primjere zle kobi, Garnier se izruguje apsurditetu ljudskog postojanja; superiorno se kroz bljeskove iščašenih duhovitosti i uznemirujućih sjećanja smijulji krhkosti i mizeriji naše vrste, dirljivom uvjerenju...

"Progon" je ironično pismo o (samo)uništenju jednog poštovanog člana zajednice, a koje će primarno proizaći iz apsurdnih optužbi dviju posve mariginalnih i devijantnih pojava kojima je on prostodušno i bez razmišljanja, da ni sam ne zna zašto, želio eto pomoći. Čitatelj će bez sumnje biti zgrožen nasiljem kojemu je glavni lik po svemu sudeći sasvim bezrazložno izložen, no hoće li suosjećati,...

Dvije autentične, slojevite i toliko obećavajuće osobnosti hirovita izraelska realnost degradira do anonimnih sudionica sumanute ratne epizode koju će neki izvjestitelj s Bliskog istoka popratiti više ili manje egzaltirano, a prosječan gledatelj apriorno nezainteresiran ili samo umoran od naturalističkih televizijskih prikaza transponiranih iz krajeva za koje ga ništa ne vezuje automatizmom blokirati i...

Za primijetiti je odmah da je osoba koja je roman ispisala familijarnija sa svijetom mode nego s vojnim sektorom. Marketinška je ideja naime bila da izdavač navodnog autora, izmišljenog debitanta Galbraitha, predstavi kao ratnog veterana iz Afganistana, a sada privatnog detektiva koji u svojemu literarnom prvijencu autentično proživljena iskustva pretače u biografiju središnjeg junaka. Kritika romanu u...

Iako bi se moglo pričiniti da pripovjedačica analizom autentičnog primjera, secirajući naime svoju vlastitu obitelj, prokazuje francusku višu srednju klasu u njezinim raznolikim otklonima, ona takvih pretenzija nema. U gorko slatkom tonu Delphine hrabro podastire dokumentaciju svoje male privatne istrage, psihoterapijskog traganja za esencijalnim odgovorima. Sjećanja, reminiscencije i oživjele slike iz...