Iako bih voljela da milijune ljudi razgaljujem svojom poezijom, bit ću zadovoljna ako ih npr. u Zagrebu ima desetak. (smijeh) No dok pišem ne razmišljam o publici, a i zanimljiva mi je Feuerbachova tvrdnja da je ogromna razlika između usmene i pisane riječi.

Autorici treba čestitati na mudroj odluci da se unatoč trudu uloženom u dubinska rešerširanja izmakne suhim faktima te svjesno izbjegne forsiranje monolitnog biografizma u kakvoj preuzetnoj historiografskoj doku-fikciji. U svome delikatnome tekstu Otsuka će se uteći originalnijoj i daleko efektnijoj tehnici. Opredijelivši se za minimalizam i eliptičnost ona u srž životne realnosti proniče lirskim...

Pišem po svom oku i pokatkad po svojoj duši, tako stvari nastaju kod mene. Trudim se uvijek pisati o važnim stvarima, a sad jesu li to magareće uši, durbin ili trenutak epifanije nije na meni da odlučujem, to je na čitatelju. Poezija je sve. Bez nje, ni mene, ni mojih knjiga ne bi bilo. Njoj dugujem odnos prema tekstu, a tu količinu ljubavi koju osjećam za dobru pjesmu ja vam ne mogu niti opisati, bojim se...

Dijete je duša koja vibrira svojom vlastitom frekvencijom i roditelj ga ne može posjedovati. Treba zatomiti ego kako bi naše autentično "ja" došlo do izražaja. Čak i reći "imam dijete" za Tsabary je problematično, jer to znači da ga doživljavamo produžetkom svog ega. Naprotiv, roditelji i djeca duhovni su partneri u zajedničkom napredovanju. Ne smijemo djecu odgajati u projekciji vlastitih želja, jer...

Roman je to koji neugodno pulsira, pritaji se, pa iznova udara, na mahove. Čitatelju želudac za kičmu lijepi deprimirajuća determiniranost, fatalistička neizbježnost katastrofe. Inventarizirajući primjere zle kobi, Garnier se izruguje apsurditetu ljudskog postojanja; superiorno se kroz bljeskove iščašenih duhovitosti i uznemirujućih sjećanja smijulji krhkosti i mizeriji naše vrste, dirljivom uvjerenju...

"Progon" je ironično pismo o (samo)uništenju jednog poštovanog člana zajednice, a koje će primarno proizaći iz apsurdnih optužbi dviju posve mariginalnih i devijantnih pojava kojima je on prostodušno i bez razmišljanja, da ni sam ne zna zašto, želio eto pomoći. Čitatelj će bez sumnje biti zgrožen nasiljem kojemu je glavni lik po svemu sudeći sasvim bezrazložno izložen, no hoće li suosjećati,...