'Oblak boje kože' knjiga je koja za sobom ostavlja smrad gareži, one iz Enisova života i vonj ljudskog pepela iz Ramadanova. Okrutna je to i osvješćujuća priča koja ne obećaje katarzu ni spasenje, tim više što Lujanović, progovorivši o progonu Roma, manjinsku problematiku implicitno širi dalje, na sve ignorirane i stigmatizirane, one koji su imali nesreću naći se na rubu ili s druge, pogrešne strane.

Upravo enciklopedističkom pomnjom autor opisuje jedan začudan, istodobno opojan i odbojan svijet. Kadar klizi od polja makova i tvornica opijuma u unutrašnjosti preko kalkutske vreve do Bengalskog zaljeva, a potom morem dalje, prema Mauricijusu i konačno Kini. Polaganim kretanjem indijskim prostranstvima Ghoshu uspijeva isprva panoramski, a potom i detaljistički prikazati ruralni i urbani krajolik kolonijalne...

Riječ je o sjajnom piscu koji posjeduje pričalački nerv, mudrost stare duše, potentan humor, frapantnu lucidnost. 'Tvoj sin Huckleberry Finn' autentična je i sočna autofikcionalna proza, katarzična i transformativna, koja - čini mi se - najavljuje neki novi autorski početak.

Imam ponešto iskustva iz više oblasti stvaralaštva, ali je ipak jedino što pouzdano znam o stvaranju to da smo mi koji smo potpisani kao autori zapravo samo mediji. Na svom putu iz neke transcendentalne dimenzije u kojoj borave, ideje i priče prođu kroz nas i zabilježe se na papiru, platnu, filmskoj vrpci...

Dobra književnost mora biti subverzivna, ona mora razarati viđenje stvari, vraćati im čistoću i nevinost, prati ih od prljavštine kojima ih se svakodnevno zaodijeva. Mene više od nekakve kritike društva zanima i muči činjenica što smo svi mi postali obična, svakodnevna čudovišta.