"Progon" je ironično pismo o (samo)uništenju jednog poštovanog člana zajednice, a koje će primarno proizaći iz apsurdnih optužbi dviju posve mariginalnih i devijantnih pojava kojima je on prostodušno i bez razmišljanja, da ni sam ne zna zašto, želio eto pomoći. Čitatelj će bez sumnje biti zgrožen nasiljem kojemu je glavni lik po svemu sudeći sasvim bezrazložno izložen, no hoće li suosjećati,...

Štivo je to dokumentarno i umjetnički vrijedno u kojemu će užitak naći i oni koje bi tematika apriorno mogla obeshrabriti, jer nisu fanovi obiteljskih kronika/ povijesnih romana/ ideologije i ikonografije DDR-a. Najtoplija preporuka i za takve – riječ je autentično proživljenoj, promišljenoj i umješno napisanoj knjizi. "Kad svjetlost nestaje" divan je i mudar roman - o ljudima, životu i još ponečemu.

Ulomci od dugih, pažljivo oblikovanih rečenica mjehurići su esencirane sreće. Moj primjerak knjige šareni se od drvenim bojicama označenih upravo takvih pasaža čija se osjećajnost koleba između prštavog veselja i elegične meditativnosti, a koji doista jesu najveći forte knjige. Nemojte da vas pozamašan broj stranica odvrati od čitanja ili pak pogrešno navede da debeljuškaste "Vedre dane" na odmor...

Iako bi se moglo pričiniti da pripovjedačica analizom autentičnog primjera, secirajući naime svoju vlastitu obitelj, prokazuje francusku višu srednju klasu u njezinim raznolikim otklonima, ona takvih pretenzija nema. U gorko slatkom tonu Delphine hrabro podastire dokumentaciju svoje male privatne istrage, psihoterapijskog traganja za esencijalnim odgovorima. Sjećanja, reminiscencije i oživjele slike iz...

Sloanovi likovi tek su sjenke na rubu kadra kojima autor unatoč želji čitatelja da ih bolje promotri, osluhne i upozna, nije osigurao nimalo prostora. Velika šteta, jer baš oni u romantičnom dekoru tajanstvene knjižare posjeduju potencijal za punokrvnu priču. U prilog Sloanovu romanu ne ide ni karakterizacija središnje narativne figure, mladića dobrih namjera i velike misije, no lišenog karizme, a upravo...

Lotte je, iako poodavno iščupana od svoje domovine, materinjeg jezika i kulture, dakle vremenski i prostorno posve izmještena, zauvijek konzervirana u vakuumu ratnih stradanja, gladi i poniženja, noseći čitav život u torbici zalihe suhog kruha, nikad odaslana požutjela pisma i dnevničke zapise za izgubljeno dijete. Prošlost koja zamagljuje sadašnjost konstrukcija je koju pronalazimo negdje u rahloj...