Upravo svojom ekscentričnom srdačnošću Medo će spriječiti drvosječu u naumu da sruši, odnosno usmrti jedno stablo. Odlučan da spasi napadnuti bor, domislio se pojesti zlikovca, ali nije se ipak mogao suzdržati da ga od srca ne izgrli, što je bilo više nego dovoljno da ovaj nestane bez traga.

Lidija Dimkovska u oba se romana usredotočuje na tematski čvor nepripadanja, isključenosti, otpadništva, ukratko - drugosti, koja kod njezinih protagonista može biti nacionalnog, vjerskog ili ekonomskog predznaka. Zaokuplja se animozitetom između Makedonaca i Albanaca, katolika i pravoslavaca, antagonizmom istoka i zapada ili pak pojedinih sastavnica nekadašnje Jugoslavije, a u užem smislu nepovjerljivosti...

Autoričin kratkopričaški svijet lišen je svega što odlikuje, a ujedno i opterećuje naše doba, ekscentričnosti, bizarnosti, svakovrsnih 'show off' momenata, ali i pretjeranog humora kojim prečesto, na rubu histerije i nervoznog tika, pokušavamo u životu, a onda i u literaturi, izbjeći težinu, pa i suštinu.

Mislim da smo stvorili savršen sustav sigurnosti, manjka rizika. Sve što činimo usmjereno je prema ubijanju svakog rizika, svake mogućnosti skakanja u nepoznato, sveg nepredvidivog i drugačijeg. A mene zanima što to čini onom ljudskom u nama. Mislim da sam s Omarom tek zagrebala površinu te teme, valjda sam zato tako polovično zadovoljna njome.

'Ulica Katalin' čitka je, ali i napeta priča, što je pomalo neočekivano s obzirom na njezinu mračnu tematiku. U pitanju je, sjetan, a mjestimice i blago bizaran roman koji pripovijeda o nevinosti djetinjstva, a potom o bolnom gubitku te djetinje sreće, mira i na koncu budućnosti. Iscrpljeni i prerano ostarjeli likovi Magde Szabó vode turobnu i rutiniziranu svakodnevicu, a uistinu se živima osjećaju samo u...