Na moju žalost, mjera podupiranja programa u knjižarama nije nikada u punini zaživjela u praksi, kako zbog inercije samih knjižara ali i njezine nedovoljne promocije i izostalog kasnijeg 'fine tuninga'. Dijelom i zbog toga što piscima nije palo na pamet da možda knjižarima ponude neki vid suradnje... kao što ni knjižari nisu potražili 'kolektivnu' pomoć pisaca.

Tko zna, možda će nas i mjere potpore kontra pandemije COVID-19 dodatno potaknuti da se u nekim segmentima vratimo na početak 2000-ih kada se činilo da smo na dobrom putu da hrvatsko tržište knjiga približimo u svijetu normalnim standardima i da razvijamo digitalna rješenja koja dokazano mogu unaprijediti distribuciju, prezentaciju i prodaju knjiga.

Budući da u Hrvatskoj svake godine cca 35.000 mladih postaje punoljetno, zamišljam projekt kojeg ćemo radno nazvati 'Knjiški punoljetnik', a njegova bit je u tome da iz godine u godinu, kako nove generacije budu stasale, svatko u godini kada puni 18 od države dobije vaučer u vrijednosti od za početak barem 300 kuna (ekvivalent cca 40 eura) koji može potrošiti u nekoj od 'zemaljskih' knjižara za kupnju...

Nije sporno niti da se osim prodaje najnovijih izdanja treba rješavati i starih zaliha (pa i 'betona' u skladištima), ali nije potrebno čekati sajmove ili organizirati neugledne vašare i rasprodaje knjiga ako je moguće da tijekom cijele godine iskoristi tj. izdvojiti i posebno označi prikladan dio prostora u knjižarama, i onim manjim i onim velikim, i kreirati u njima prepoznatljive i marketinški...

Nije isto dočekaju li vas dan-dva poslije proglašenja nagrade knjižarski izlozi urešeni npr. plakatima i primjercima nagrađene knjige ili vas dočeka 'tišina', kao da se ništa nije dogodilo, kao da nagrada nije dodijeljena. Čak i medijski najbolje iskomunicirane hrvatske književne nagrade ako nemaju svoj odraz u knjižarskim izlozima i u prostoru knjižara, ne mogu niti izbliza polučiti željeni promotivni...