Očitovanja strukovnih udruga oko Javnog poziva za dodjelu stimulacija autorima i prevoditeljima za najbolja ostvarenja u 2019. i 2020.
Javni poziv za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva i prevoditeljima za najbolja ostvarenja na području književnog prevodilaštva u 2019. i 2020. godini kojeg je Ministarstvo kulture i medija nedavno objavilo, izazvao je u samo nekoliko dana brojne negativne reakcije onih kojima je poziv i namijenjen – u prvom redu hrvatskih pisaca.
Podsjetimo, putem ovog Javnog poziva dodijelit će se do 20 autorskih i do 10 prevoditeljskih stimulacija u pojedinačnom neto iznosu od 15.000,00 kn. Autorima i prevoditeljima dodjeljivat će se stimulacije za objavljene, autorske ili prevedene sa suvremenih jezika, knjige proze (romani, knjige priča, književni eseji), zbirke poezije te stripove i knjige namijenjene djeci i mladima.
U objavama i komentarima mahom na društvenim mrežama pisci su dočekali na nož kriterije natječaja, inzistiranje na prekobrojnim i kontradiktornim "pomoćnim" brojčanim pokazateljima koji su zapravo zasjenili primarne literarne kriterije kojima bi se u prvom redu trebalo voditi u procjenjivanju estetske vrijednosti prijavljenih djela. Gledajući iz distance, vidljivo je da se ovim promjenama pokušalo razriješiti već duže vrijeme tinjajuće i nerazrješene prijepore oko ove dodatne potporne mjere autorskom radu, na što je već upućivala i prošla godina u kojoj je taj poziv ostao neobjavljen (preskočen), iako su godinu pandemije preživjeli praktično svi ostali godišnji natječaji namijenjeni knjižnom sektoru.
Ipak, da 2019. godina ipak ne bi ostala preskočena, ovogodišnji natječaj pokrio je dvije godine – 2019. i 2020., kako bi i pisci koji su svoje knjige objavili 2019. ostali "u igri". Planira se da se svakim sljedećim pozivom također obuhvate zadnje dvije godine kako bi se svim knjigama dala prilika da uđu u konkurencije za nagrade i da budu predstavljene u medijima i na festivalima kroz duže vremensko razdoblje.
No, izgleda da (prema riječima Zorana Ferića čiji širi komentar donosimo u prilogu) već dosta dugo u Ministarstvu kulture i medija nisu bili zadovoljni kako se taj program odvija, a nisu bili zadovoljni ni kolege/kolegice koji su u okviru žirija sudjelovali u biranju knjiga za stimulaciju. Na kraju, nisu rezultatom često bili zadovoljni ni pisci ni spisateljice kad bi imena konačno bila objavljena. Iz prve ruke znam da je problem bila sama produkcija i broj knjiga jer, ma koliko žiri bio sastavljan od stručnih ljudi koji prate tekuću književnu produkciju, trebalo je pročitati velik broj knjiga u kratkom vremenu. S druge strane, problem je predstavljao i nedostatak kriterija. Nije se znalo jesu li kriteriji prvenstveno umjetnički pa onda i socijalni, u kojoj mjeri u ocjenjivanje konkretne knjige treba uzeti minuli rad i njen javni odjek.
U jednom trenutku u Ministarstvu su "vruć krumpir" odlučili prebaciti u ruke šireg kruga strukovnih udruga čiji su članovi potencijalni aspiranti na ove godišnje stimulacije, no ubrzo se pokazalo da se time samo multiplicirao broj onih koji su kao trebali osigurati objektivnost odlučivanja, a zapravo se dogodila "gužva u šesnaestercu". Nakon toga se stvar ipak pokušala vratiti u ruke "klasičnog žirija" kojeg bi formirali predstavnici udruga i Ministarstvo kulture i medija, ali uz dodatan set vanknjiževnih kriterija i sustava bodovanja koji je trebao pomoći u objektivnijoj valorizaciji prijavljenih djela.
Međutim, očito je da se u tome puno pretjeralo, da se "preprogramirao" sustav vrednovanja koji kritičkoj procjeni estetske vrijednosti pridodaje i znatan broj u osnovi "vanliterarnih" bodova, i tu su tek pogubili čvrsti kriteriji. Mnogo toga je postavljeno na kontradiktoran način, valoriziranje "vrijednosti" pojedinih književnih nagrada, te medija u kojima se objavljuju kniževne kritike ili festivala na kojima se autor i njegovo djelo promoviraju... i tako se umjesto u osnovi ne komplicirane prosudbe estetskih dosega djela/rada pojedinog autora/ice došlo do algoritma čije "kompleksnosti" se ne bi postidjeli niti bolji IT programeri.
U želji da razjasnimo situaciju oko ove za autore i prevoditelje važne potporne mjere, za početak smo se obratili vodstvima strukovnih udruga koje su sudjelovale u izradi kriterija poziva, pa objavljujemo pristigle odgovore iz Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a sutra očekujemo i odgovor iz Društva hrvatskih književnika, nakon čega ćemo odgovore o sudbini ovog poziva potražiti i u Ministarstvu kulture i medija kako bismo zaokružili temu.
U međuvremenu, danas (utorak) se na internetu pojavila i online peticija kojom se od Ministarstva kulture i medija traži "da ovako formulirane kriterije poništi te da se brojčane pokazatelje recepcije zamijeni adekvatnijim smjernicama za estetsko vrednovanje književnih djela, koje bi na transparentan način trebali zajedno osmisliti stručnjaci, ali i zainteresirana kulturna javnost".
Zlatko Krilić - Društvo hrvatskih književnika
Društvo hrvatskih književnika sudjelovalo je u izradi kriterija za dodjelu stimulacija autorima i prevoditeljima za najbolja ostvarenja te je podržalo inicijativu da se kriteriji u jednom dijelu kvantificiraju kako bi se vidjelo u kojoj je mjeri knjiga zaživjela, odnosno kako su je prihvatili i ocijenili ljudi u stručnim povjerenstvima pojedinih nagrada, organizatori festivala i kritičari. Broj kritika, nastupa i nagrada daje sliku o tome. No, to je samo dio u procjeni i ocjeni djela.
DHK je podržao inicijativu da se kriteriji u jednom dijelu kvantificiraju kako bi se vidjelo u kojoj je mjeri knjiga zaživjela.
Drugi dio čini kvalitativna procjena povjerenstva koje će ovime opet imati prihvatljiviju i čvršću strukturu. Naime, kao i mnogim drugima, činilo nam se da je prethodan način formiranja povjerenstva koje je odlučivalo o knjigama bilo preširokog sastava, gdje nitko nije preuzimao odgovornost, niti se zapravo znalo tko je knjige odabrao, jer odlučivali su predstavnici brojnih institucija i ustanova.
Ovime će svaka strukovna udruga u povjerenstvo predlagati jednog člana, uz jednog predstavnika Ministarstva, i pisci će sami odlučivati tko je među njima taj koji je zavrijedio ovu potporu.
Uz to, ostavljen je prostor da se pojedina izvrsna knjiga predloži za potporu iako nema bodova, tako da se ne može dogoditi da netko poput Danijela Dragojevića, čijim se imenom argumentiralo protiv ovakvog načina, ostane zakinut.
Iako sam nezadovoljan pojedinim odlukama Ministarstva o otkupu knjiga i dodjelom stipendija, stekao sam dojam da ministrica i njeni suradnici uistinu žele stimulirati i nagrađivati izvrsnost, ali pod jasno definiranim kriterijima. Mislim da nam je to svima cilj.
Zoran Ferić - Hrvatsko društvo pisaca
Aktualni problem s naknadnim vrednovanjem knjiga u određenoj godini pojavio se prošle godine kad Ministarstvo kulture i medija nije raspisalo Javni poziv za stimulacije književnog stvaralaštva i prevođenja, a namjera je bila da ga se ukine. Naime već dosta dugo u Ministarstvu nisu bili zadovoljni kako se taj program odvija, a nisu bili zadovoljni ni kolege/kolegice koji su u okviru žirija sudjelovali u biranju knjiga za stimulaciju. Na kraju, nisu rezultatom često bili zadovoljni ni pisci ni spisateljice kad bi imena konačno bila objavljena. Iz prve ruke znam da je problem bila sama produkcija i broj knjiga jer, ma koliko žiri bio sastavljan od stručnih ljudi koji prate tekuću književnu produkciju, trebalo je pročitati velik broj knjiga u kratkom vremenu.
S druge strane, problem je predstavljao i nedostatak kriterija. Nije se znalo jesu li kriteriji prvenstveno umjetnički pa onda i socijalni, u kojoj mjeri u ocjenjivanje konkretne knjige treba uzeti minuli rad i njen javni odjek. Naime, bilo je jasno da sve to treba uzimati u obzir, ali izostajali su čvršći kriteriji.
Stoga su u Ministarstvu, nezadovoljni kako se odvija sve to s Javnim pozivom i žirijem koji je kasnije proširen i prevoditeljima, odlučili proširiti bazu onih koji odlučuju i sada su to bile institucije, HAZU, strukovne udruge, knjižnice. Time mi iz strukovnih udruga nikako nismo mogli biti zadovoljni jer je ljudi koji odlučuju odjednom bilo previše i jer se stekao dojam da se nije glasalo uzimajući u obzir književnu vrijednost pojedinih tekstova, nego neke druge kriterije. Primjerice kojoj udruzi pripada pojedini autor, kome je više ili manje sklona institucija koja ima pravo odlučivanja, itd.
Zato smo mi u HDP-u u rujnu 2019. odlučili reagirati na ovakav način provedbe tog natječaja i pozvati strukovne udruge pisaca i prevoditelja, Društvo hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade i uputiti zajednički apel da se takav način provedbe ovog natječaja ukine i da se vrati žiri koji će ocjenjivati knjige. Budući da tom solucijom u Ministarstvu nikako nisu bili zadovoljni bez čvršće razrađenih kriterija, odlučili smo razraditi čvršće kriterije i barem u prvoj fazi olakšati rad žirija.
Kad je 2011. godine ovaj program počinjao u okviru akcije „Pravo na profesiju“ u kojoj su sudjelovali Robert Perišić, Marinko Koščec i Nikola Petković, prvotna je ideja bila da se kod ocjenjivanja svakako uzima u obzir javni odjek pojedine knjige, ali i da se obrati pažnja na knjige koje su, eventualno, prošle nezapažene, a svojom kvalitetom zavređuju stimulaciju. Te početne ideje pokušali smo ugraditi i u ovaj novi prijedlog koji sada izaziva toliko revolta među piscima.
Pri tome je odlučeno da će sve četiri udruge delegirati jednog člana za razradu egzaktnih kriterija. I te smo kriterije, uvažavajući prijedloge iz drugih udruga, razradili na nekoliko online sastanaka i onda poslali u Ministarstvo koje ih je prihvatilo.
Ključna je stvar što za prošlu godinu Javni poziv nije bio raspisan i očita je bila namjera da ga se ukine. To je, naravno, u tom trenutku izazvalo revolt među piscima i mi smo kao strukovna udruga morali reagirati. I imali smo dojam da moramo reagirati brzo jer ćemo izgubiti program koji smo imali od 2011. godine i koji je bio izuzetno važan piscima. Reakcije koje još traju jasno pokazuju da je tako.
Ako smo pri razradi tih brojčanih kriterija otišli predaleko, to nikako nije bilo iz zle namjere, ili namjere da vrijeđamo književni posao kojem smo svi ozbiljno posvećeni, nego da spasimo program koji je već bio mrtav. Napominjem, spasimo program. Dakle, ovo nije zamišljeno kao birokratska zavrzlama, ni kao groteska, ma koliko ja jesam sklon groteskama, nego kao reanimacija. Stoga, ako smo razrađujući te kriterije uvrijedili dostojanstvo hrvatskih pisaca, duboko se ispričavam.
Brojčane kriterije predložili smo, a onda i razradili pokušavajući kvantificirati javni odjek pojedinih knjiga, ali i olakšati procjenu žiriju koji će se sastojati od 5 članova. Četiri udruge daju svaka po jednog člana/članicu a Ministarstvo daje jednoga. Ako smo pri razradi tih brojčanih kriterija otišli predaleko, to nikako nije bilo iz zle namjere, ili namjere da vrijeđamo književni posao kojem smo svi ozbiljno posvećeni, nego da spasimo program koji je već bio mrtav. Napominjem, spasimo program. Dakle, ovo nije zamišljeno kao birokratska zavrzlama, ni kao groteska, ma koliko ja jesam sklon groteskama, nego kao reanimacija. Stoga, ako smo razrađujući te kriterije uvrijedili dostojanstvo hrvatskih pisaca, duboko se ispričavam. Ali sam pri tome i dalje čvrsto uvjeren da nam trebaju za ovaj program ozbiljni kriteriji vrednovanja.
Ono što jest bila namjera je vratiti sam program i vratiti žiri koji će prosuđivati o onome što smatramo najvažnijim pri odabiranju knjiga za stimulacije, a to je književna vrijednost. To i jest istaknuto na početku ovog Javnog poziva koje je nedavno raspisalo Ministarstvo. Isto tako, dogovoreno je na tim sastancima četiriju udruga da će žiri imati ključnu korektivnu ulogu. Dakle, brojčani kriterij je priprema i osiguranje da neka nagrađivana knjiga ne bude greškom izostavljena, a ključnu ulogu za dodjelu stimulacija i dalje će imati žiri. Ni u kom slučaju i nikako ne smatram da su nagrade ili kritike jedino mjerilo vrijednosti neke knjige, ali nekakav pokazatelj ipak jesu.
Napominjem opet, u ideji kojom su se rukovodili oni koji su izborili ovaj natječaj, javni odjek kod vrednovanja bio je važna stvar. Naravno, ne i jedina. Stoga je na sastancima gdje se govorilo o kriterijima dogovoreno da će članovi žirija, ako bilo koju knjigu smatraju vrijednom, uvrstiti za stimulaciju upravo nju, mimo bilo kakvog brojčanog kriterija. Pri tome će mladi pisci o kojima se ne piše puno, pjesnici koji imaju manji broj nagrada i kritika isto tako biti u fokusu žirija. Ideja je bila u prvom redu ne zakinuti nikoga.
Mnogo se pitaju kakva je onda uloga žirija ako je sve već kvantificirano na početku. I naravno, javlja se skepsa da taj žiri neće imati svoju pravu ulogu jer će sve prije toga biti brojčano odlučeno. Vjerujem da neće. Žiri će se sastojati od naših kolegica i kolega, onih koji prate tekuću produkciju, i možda ne bi škodilo malo više vjere u kolegice i kolege koji će odrađivati taj posao. Dakle, oni koji nemaju nagrada ili puno kritika, ako imaju dobru knjigu, neće biti zakinuti. To je ideja i tako smo, u dobroj vjeri, sastavili ove kriterije. Budući da se bura u javnosti digla i prije bilo kakve provedbe, mi još ne znamo kako će to funkcionirati u praksi.
S obzirom na situaciju, ne znamo hoće li uopće čitav program preživjeti. Uvjeren sam da bi bilo dobro za struku da preživi. Ukoliko, međutim, struka odluči da sve to skupa nema smisla, da se književnost gubi u hodnicima nekog kafkijanskog zamka, onda neka ovoga programa ne bude.
Snježana Babić Višnjić - Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade
Da, sudjelovala sam na nekoliko sastanaka putem platforme Zoom glede kriterija za dodjelu stimulacija autorima i prevoditeljima.
Najvažnije mi je bilo obraniti interes našeg članstva, pisaca za djecu i mlade koji su mahom zanemareni i pri dodjeli stimulacija i pri dodjeli stipendija. Među sretnim dobitnicima obično se nađe jedan do maksimalno dva, tri naša člana, kako koje godine. Stoga smo u pregovorima ustrajali na fiksnoj kvoti za pisce za djecu i mlade, što nije ispoštovano u takvom obliku uz obrazloženje da će taj zahtijevani broj biti jednak broju pisaca koji će zadovoljiti postavljene kriterije za dodjelu.
Kriterije, točnije bodovanje, dogovorili su HDP i DHK, ja sam se samo trudila ugurati u te tablice dječje nagrade i dječju književnosti. Odmah sam vidjela da će biti teško probiti se kroz tu šumu navedenih publikacija i upozorila da to diskriminira dječju književnost jer gotovo da nema kritičkih osvrta na knjige za djecu i mlade, osim ako su strani hitovi.
Potom mi je rečeno da će stručna recenzija (2-5 kartica) biti adekvatna zamjena za kritike, iako mi je odmah zasmetalo zašto nije istaknuta bodovna vrijednost te recenzije koja bi bila ekvivalent kritikama.
Također sam istaknula kako ne mislim da su uvijek nagrade pokazatelj najboljih te sam u tom smislu predložila institut preporuke strukovnog društva koji bi imao istu vrijednost kao i nagrada i mogao bi skrenuti pozornost na vrijedno književno djelo koje je ostalo ispod radara članovima žirija spomenutih nagrada, no to na kraju nije uvaženo iako su se tijekom sastanka svi sudionici složili da bi trebao postojati.
Velik je problem bio kako nadomjestiti autorima koji su imali mogućnost dobiti tu stimulaciju za prošlu godinu, a Ministarstvo je nije dodijelilo. Stoga su odlučili ove godine uzimati u obzir djela tiskana u protekle dvije godine.
Kako god postavili kriterije i natječaj, bit će nezadovoljnih, ali mislim da je manje zlo da se autori sami prijave, kao što se uostalom prijavljuju i na natječaje za stipendije i projekte, nego da ostanu u nemilosti izdavača i da ostanu bez potpora koje bi mogli ostvariti. Nikako ne mislim da je time sve gotovo, kriterije treba dorađivati, ali smatram da je ovako postavljeni natječaj nekakvo polazište koje treba kontinuirano usavršavati.
Što se načina prijave tiče, vidjela sam da mnogi autori to smatraju ponižavajućim i nekorektnim. Razumijem ih i slažem se s primjedbama, iako ostaje pitanje kako onda to riješiti. Naime, dosad su izdavači prijavljivali autore, i to sve koje su tiskali, a da oni to nisu ni znali, samo bi se iznenadili kad bi dobili stimulaciju. Tako je barem bilo u HDKDM-u. Isto tako znam da su se mnogi izdavači ogušili na taj natječaj jer im je to dodatni posao od kojeg nemaju koristi a gube i plaćajući recenzentske primjerke knjiga koje moraju dostaviti Ministarstvu. Dakle, ni to nije dobar put jer je zakidao neke autore. Prijava autora se očito mnogima učinila kao najkorektnija u tim uvjetima: naime, sama prijava ne znači da će prijavljeni autor i dobiti stimulaciju niti ga ta prijava stavlja u neki položaj iznad drugih, sve ovisi koliko će bodova skupiti ostali. Ovi kriteriji su nekakav filtar da se na prijavu ne jave baš svi, nego oni koji bi, prema dosezima svoga djela u promatranom razdoblju, došli u obzir. Nije riječ o tome da se netko smatra boljim od drugoga, nego zadovoljava li dio kriterija ili ne, a nakon toga će Povjerenstvo donijeti odluku.
Najvažnijim smatramo postignuće da u Povjerenstvu za dodjelu bude naš član koji će se boriti za pisce za djecu i mlade i osigurati da kriteriji budu ispoštovani i uvažene eventualne preporuke struke za djelo koje je možda na granici.
Kako god postavili kriterije i natječaj, bit će nezadovoljnih, ali mislim da je manje zlo da se autori sami prijave, kao što se uostalom prijavljuju i na natječaje za stipendije i projekte, nego da ostanu u nemilosti izdavača i da ostanu bez potpora koje bi mogli ostvariti. Nikako ne mislim da je time sve gotovo, kriterije treba dorađivati, ali smatram da je ovako postavljeni natječaj nekakvo polazište koje treba kontinuirano usavršavati.
Najveća bi pogreška u ovom trenutku bila odbaciti sve, a to je u našoj zemlji punoj ega tako draga navada - sruši sve što je bilo prije mene i tako kao društvo stalno nazadujemo - jer i u najlošijoj knjizi ima poneka lijepa misao. Treba održati otvorene komunikacijske kanale s Ministarstvom kulture i medija i nadograđivati tu suradnju jer nam to jamči mogućnosti poboljšanja vrlo lošeg stanja naših pisaca.
Ana Badurina - Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
Društvo hrvatskih književnih prevodilaca sudjelovalo je u osmišljavanju i definiranju kriterija poziva za dodjelu stimulacija piscima i spisateljicama te prevoditeljima i prevoditeljicama, osobito u dijelu koji se tiče kriterija za prevoditelje i prevoditeljice, s obzirom na to da su te dvije kategorije stimulacija jasno odvojene, odnosno dodjeljuje se dvadeset stimulacija piscima i spisateljicama, a deset prevoditeljima i prevoditeljicama. Mi smo pritom naglasak stavili na vrednovanje kvalitete prijevoda, a ne samo relevantnosti prevedenog književnog djela.
Brojčani kriteriji uvedeni su kako bi se što objektivnije vrednovala prijavljena djela s obzirom na to da su prethodnih godina negativne reakcije išle uglavnom na račun subjektivnosti stručnog povjerenstva. DHKP je pritom inzistirao na stručnoj recenziji jer je nažalost recepcija prijevoda u Hrvatskoj gotovo nepostojeća, u novinama, na portalima i u književnim kritikama i osvrtima i dalje se često uopće ne spominju autori i autorice prijevoda, a sama prijevodna kritika u Hrvatskoj zapravo i ne postoji (DHKP intenzivno radi na tome da ju utemelji).
DHKP je pritom inzistirao na stručnoj recenziji jer je nažalost recepcija prijevoda u Hrvatskoj gotovo nepostojeća.
Također, u Hrvatskoj imamo samo dvije nagrade za prijevode (Nagrada Iso Velikanović i Nagrada Josip Tabak), a prevoditelji i prevoditeljice na festivalima sudjeluju u prvom redu zbog autora izvornika tako da smo te kriterije smatrali manje važnim za dodjelu stimulacije te je za prevoditelje i prevoditeljice bilo nužno ostaviti stručnu recenziju prijevoda kao glavni kriterij prolaska u drugi krug.
Usto smo ustrajali i na tome da književne strukovne udruge budu ravnomjerno zastupljene u stručnom povjerenstvu kako bi ono bilo što objektivnije i kompetentnije. Budući da su svi naši prijedlozi uvaženi i uvršteni u poziv za dodjelu stimulacija, DHKP nema prigovora na postojeći poziv i nema potrebe tražiti njegovo povlačenje.