Ekstremni nogometni huliganizam zasjenio 'Apel za knjigu na maturi'
U lipnju ove godine mogli smo se s tugom prisjetiti velikih prosvjednih skupova podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi iz sada već „daleke“ 2016. godine. Skupovi su tada održani u brojnim hrvatskim gradovima, a kulminirali su na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, gdje se oko jedne, široj javnosti zapravo ne osobito atraktivne teme – obrazovanja – okupilo, prema različitim procjenama, između 25 i 40 tisuća ljudi.
Bilo je to vrijeme velikih očekivanja i zalaganja za modernizaciju školstva: promjene u načinu poučavanja i učenja, veći naglasak na ishodima učenja te razvoj kritičkog mišljenja. Vjerovalo se da hrvatsko obrazovanje napokon može napraviti ozbiljniji iskorak.
Nažalost, veći iskoraci nisu se dogodili. Reforma nije ostvarila prvotno zamišljeni zamah ni doseg, a u godinama koje su slijedile mnogo je toga nastavilo svojim „putem prema dolje“. Na brojne slabosti obrazovnog sustava i zabrinjavajuće društvene trendove upozoravaju i različita istraživanja znanja, stavova i vrijednosti mladih.
Pritom se teško oteti dojmu da ni odgojno-obrazovni sustav, uključujući i obiteljski odgoj, ne uspijeva odgovoriti na neke ozbiljne društvene izazove. Na to nas upozoravaju i nedavna događanja u Splitu, gdje ekstremni navijački huliganizam poprima i zabrinjavajuće ideološke dimenzije, uz otvoreno iskazivanje antisemitizma te veličanje nacizma i ustaštva. Pridodamo li tome problem vršnjačkog nasilja, ali i zabrinjavajuće nepoznavanje brojnih činjenica iz hrvatske prošlosti i sadašnjosti, teško je izbjeći pitanje kakve vrijednosti, znanja i obrasce ponašanja naš odgojno-obrazovni sustav uspijeva prenijeti mladima. Naravno, odgovornost za takve pojave ne može se pripisati samo školstvu, ali ono se ne može ni izuzeti iz preispitivanja njihove društvene pozadine.
Danas su školstvo i obrazovanje rijetko u središtu širega javnog interesa. Čak i u raspravama o samom obrazovnom sustavu pitanja materijalnog statusa zaposlenih, plaća i koeficijenata često potiskuju rasprave o sadržaju školskih programa, metodama poučavanja i stvarnim obrazovnim postignućima učenika.
Ipak, ovog su se listopada barem malo uzburkali duhovi – i to ne zbog plaća i koeficijenata, nego zbog jednoga važnog sadržajnog i metodičkog pitanja.
Riječ je o najavljenim promjenama državne mature iz Hrvatskoga jezika, prema kojima bi maturanti od školske godine 2027./2028. mogli umjesto interpretacijskoga eseja o književnom djelu odabrati esej na neknjiževnu temu. Ta je najava izazvala protivljenje dijela nastavničke i književne javnosti.
U proteklih petnaest dana objavljeni su Apel za knjigu na maturi te službena očitovanja Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i Razreda za književnost HAZU.
Apel, koji su 5. listopada 2026. pokrenule nastavnice Alma Majcenović i Marina Katinić Pleić, do 20. listopada potpisala je 1731 osoba, među kojima su nastavnici i profesori, znanstvenici i drugi javni djelatnici. Njegove autorice upozoravaju da bi ukidanje obveznog književnog eseja moglo dodatno oslabiti motivaciju srednjoškolaca za čitanje te negativno utjecati na razvoj njihove jezične kulture, sposobnosti razumijevanja teksta i kritičkoga mišljenja.
Zahtjevima apela pridružilo se Društvo hrvatskih književnika, koje je u priopćenju od 9. listopada od Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) i nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih zatražilo da esej o književnom djelu, s posebnim naglaskom na hrvatsku književnost, ostane obvezan dio državne mature.
Matica hrvatska u svojoj se izjavi od 15. listopada također usprotivila najavljenoj promjeni, ocjenjujući je štetnom za položaj hrvatskoga jezika i književnosti u obrazovnom sustavu te zahtijevajući njezin opoziv.
Zajedničko je svim trima tekstovima stajalište da književna djela u nastavi i na državnoj maturi treba povezivati sa suvremenim iskustvom mladih, ali da njihovo čitanje i interpretacija ne smiju postati stvar izbora.
Deset godina nakon velikih prosvjeda za bolju školu, ponovno se, dakle, makar i na jednom konkretnom pitanju, otvara rasprava o tome kakvo obrazovanje želimo i koliko smo spremni uvažavati glas onih koji o njemu imaju što reći. Već i to može biti donekle ohrabrujuće, bez obzira na moguće razlike u stajalištima.
Apel i reakcije (cjeloviti tekstovi)
U prilogu donosimo sva četiri dokumenta u cijelosti, redoslijedom njihova nastanka: Apel za knjigu na maturi, priopćenje Društva hrvatskih književnika, izjavu Matice hrvatske i izjavu Razreda za književnost HAZU.
Poveznica
Dodatne poveznice na vanjske izvore i priloge:
- Apel za knjigu na ispitu zrelosti: Argumentima o maturi
- Kaos zbog najvažnijeg ispita za maturante
- Komentar književnice Julijane Matanović
- Sve o maturi iz Hrvatskog jezika! | Korana Svilar, NCVVO