Igor Čumandra : Live at Madison Square Garden
Live at Madison Square Garden
Pisanje o poeziji uvijek dolazi teško. Možda je to do nekakvog blentavog sentimenta da se poezija prije svega osjeća. Bilo kao što je autor zbirke o kojoj trenutno pišem kritiku, Igor Čumandra, rekao, da su u pitanju zvjezdice u želucu. Ili jednostavno lakoća i užitak s kojom se neke pjesme naglas čitaju. Poezija, nekako mi se čini, ostaje najčišćom formom. Sve ovo zvuči naivno, kao da se pretjerano mistificira, ali ne znam, tako sam jednostavno uvijek doživljavao poeziju.
Upravo je zbog toga frapantno kojom brzinom Igor Čumandra izdaje zbirku za zbirkom. Samo u posljednje tri godine objavio je pet knjiga (tri zbirke poezije). Ono što je suludo u cijeloj to priči je da nema ni govora o padu kvalitete, tj. nekoj vrsti artističke logoreje. Moguće da je stvar u volumenu tih knjiga, no iako nije riječ o masivnim djelima, riječ je o iznimno dobrim stihovima koji ne pokazuju tragove kreativnog grča ili forsiranja.
I dok je posljednja zbirka, izvanredna "Ambulanta za bol“, već naslovom ukazivala na svoju hermetičnost i komornost, "Live at Madison Square Garden“ ide u nešto drugačijem smjeru. Nijedna pjesma nije naslovljena (ako ne računamo naslovljenost po prvom retku) osim posljednje pjesme naslovljene "B.“. Taj B. je, možemo pretpostaviti, Bruno ili Bruna koje se nekoliko puta oslovljava. Uobičajene hermetičnosti i nevjerojatne mekoće će se naći, ali u kombinaciji s pjesničkom zaigranošću te dječjom, ponekad hinjeno blentavom igrom riječima.
t
Ambulanta za bol
Letač koji je svoje nebo smotao kao čarobni ćilim
Čumandra je za ovaj nastup uživo kombinacija ćudljivog introverta i poete ludens; to je kostim koji mu sasvim dobro stoji. Ironija cijele priče da je najekstrovertiranija od posljednje tri zbirke i dalje zapravo introvert; Čumandra nastupa na najvećoj pozornici ovog kutka kozmosa, a na sam događaj nažalost dolazi svega nekolicina. Oprostit ćete na ovome, ali neshvatljivo mi je kako je Čumandrin dosadašnji rad na neki velvetovski način utjecao na svega nekolicinu autora tj. kreativaca, između ostalog i autora ove kritike. Zbog toga mu se (pre)često prišiva već pomalo ofucana i iritantna titula underground autora ili najbolje čuvane tajne hrvatske književnosti. Šteta.
Šteta jer je riječ o autoru (koji osim fenomenalnih naslova knjiga) kameleonske prirode koji bez problema klizi iz književnog roda u književni rod, iako mu poezija svakako najbolje leži. Dakle, ne postoji nijedan suvisao razlog zašto bi opus Igora Čumandra bio dobro čuvana tajna.
Čumandrino stihovlje nevjerojatno je elegantno, somnabulističko i više od svega, nevjerojatno slikovito. Tu su njegovi uobičajeni motivi, Mjesec i nebo, Novi Zagreb, jutro i grad; sve to gledano kroz koprenu, kao kad se prisjećaš djetinjstva. Obrisi njegovih slika su meki, njegova vas divlja mašta uvijek nanovo iznenadi. "Live at Madison Square Garden“ knjiga je koja se, zbog svom volumena, čita "u šusu“, ali joj se, kao svakoj Čumandrinoj zbirki više puta vraća, uvijek nanovo otkrivajući neki stih koji u prethodnom čitanju niste (bit će zbog autorove suptilnosti) zamijetili.
Igor Čumandra, čini se, je osuđen na to da mu cijelu književnu karijeru budu prišivene etikete kultnog i undergrounda, razlog tome sasvim mi je nejasan. Kvaliteta njegovih stihova svakako je iznadprosječna, frekvencija objavljivanja također, tako da je pomalo zbunjujuća njegova slaba vidljivost (koja pak graniči s nevidljivosti).
Što reći osim: pročitati, odložiti, udahnuti, opet pročitati i nanovo se oduševiti.
Live at Madison Square Garden
- Naklada Euritmika 07/2015.
- 56 str., meki uvez
- ISBN 9789535857204
U zbirci "Live at Madison Square Garden" autor se konačno, licem u lice, suočava s boli i samoćom, te tjeskobom kao budućim trajnim stanjem i definicijom emotivne egzistencije, no ne zatvara se u svoju intimu, već širi platformu tuge i na okolinu u kojoj ju pokušava razvodniti često sarkazmom i na vlastiti račun.