Ako se naučimo stalno i radikalno mijenjati, obzirom da se sve oko nas stalno i radikalno mijenja, moći ćemo se nositi s katastrofama i čudima. U kazalištu najneposrednije radimo s tim osjećajem promjene, neprekidne, opresivne, nezaustavljive. Surfamo na elektronima koje spominješ. Padamo s nogu od fleksibilnosti. A književnost je apolonijska, transična, u njoj sanjamo i proričemo, izmišljamo anti-vrijeme.

Brlek je antologiju napravio iz osobne i osebujne teorijske vizure hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (što je posljedovalo i konzekventnim izborom pjesnika i njihovih pjesama), ta je vizura ekskluzivna u smislu transhistorijskog moderniteta, čime je reducirala tretman šireg poetičkog spektra, ali je jasno markirala vjerojatno najutjecajniju struju domaće poezije prošlog stoljeća.

Utisak s kojim se dio ljubitelja Glamuzinine poezije zasigurno neće složiti glasio bi: najbolji su trenuci njegova dosadašnjeg opusa oni u kojima, a u korist intimističkog pisanja o porodici, opsesija seksom pada u drugi plan ili biva posve izostavljena. Spomenuti je korpus pjesama utoliko izvedbeno znatno uvjerljiviji od pjesama koje vonjaju po krvi, znoju i spermi.

Promocija časopisa Poezija 3 – 4, 2022. i CD-a 'Pomrčina' benda Sjeverozapad, održat će se u utorak 31. siječnja u Knjižnici Marije Jurić Zagorke. Sudjelovat će Lidija Bajuk, Ksenija Banović, Alen Brlek, Diana Burazer, Marina Katinić, Andrijana Kos Lajtman, Davor Šalat, Tomica Šćavina, Rujana Vučićević, Zvonka Obajdin i Nikola Brkljačić.

Mi smo nikli na tradiciji našeg jezika, ali ta činjenica nas obavezuje da idemo uvijek dalje i šire. Neprestano smo u komunikaciji s drugima i upravo ti drugi osmišljavaju naše biće i postojanje. Obožavanje vlastite tradicije Davičo je nazivao tradicioljubljem i ono još uvijek dominira na ovim prostorima. Slaba je i jalova poezija koja je upućena samo jednom nacionu ili plemenu.