Čitajte djeci: Štivo za utjehu

Ilustracija: Iva Perković/Moderna vremena

Djeca osjećaju kad su odrasli anksiozni, čak i ako pred njima ne govore da su zabrinuti. Još se nismo oporavili od lockdowna ni od dugotrajne pandemije koja nam je sve poznato okrenula naglavačke, promijenio nam se društveni život i trebat će vremena za povratak na staro. Nismo se oporavili ni od potresa koji nam je ostavio ozbiljne kolektivne posljedice o kojima ne govorimo dovoljno. Posljednjih je mjeseci napad na Ukrajinu sa sobom donio novi val strahova i strepnji. Nama na ovim prostorima kao da se aktivirao davni PTSP kojeg možda nismo ni bili svjesni.

Ruska književnica Guzel Jahina nedavno je u anti-ratnom pismu napisala da je došlo doba jednostavnih istina koje treba beskonačno ponavljati. Ne ratu. Mir svijetu. Ljudski je život najviša vrijednost. Ponavljat ćemo ih dok u ovaj mrak ne uđe svjetlost. I zaista, pitamo se ovih dana otkud taj civilizacijski nepomak: kako to da opet moramo ponavljati tako osnovne stvari? Je li čovjek zaista majmun koji je naučio voziti avion i koristiti Skype? Ljudi su oduvijek sposobni za najveće dobro i najveće zlo – čovjek u sebi, kako je napisala Nataša Govedić u jednoj pjesmi, stalno nosi zlobro. 

Vanjske okolnosti stalno se mijenjaju, ali ne smijemo se previše fokusirati na zlo, na strah. Život je pun dobra, svjetla, duha i kreativnosti, želje za stvaranjem. I treba učiniti sve da ta želja prevagne nad destrukcijom, da ono z u zlobro što više izblijedi. 

Kako biste preduhitrili vlastitu anksioznost, izađite u prirodu, odite trčati, isključite telefon koji vam odvlači pozornost od života i uvlači vas u beskonačno praćenje loših vijesti. Uzmite si vremena za promatranje drveća, oblaka ili zalaska sunca, a kad se vratite kući, čitajte dobre knjige. Sada je vrijeme za poeziju. Posegnite za stihovima Adama Zagajewskog (za njega je poezija mjerenje svijeta), Wisławe Szymborske, Irene Vrkljan ili Andriane Škunce (papir je zid / o koji se oslanjam). Uzmite kratku i ljekovitu knjižicu Elif Shafak Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela (prev. Mirna Čubranić, Hena com).

Djeca se ne rađaju s potrebom za čitanjem i umjetničkim izražavanjem. Moramo aktivno raditi na tome da im tu potrebu stvorimo. Pokažite im koliko je lijepo i smisleno uživati u raznim vrstama umjetnosti. Poslušajte zajedno Mozartovu Čarobnu frulu ili im pokažite snimke na kojima Ivo Pogorelić svira Chopina. Bogat unutrašnji život omogućit će im da na čudesne načine prošire vlastitu realnost i da budu sretniji i ispunjeni ljudi, kao i da se lakše nose s izvanrednim situacijama poput ove u kojoj smo se sada našli. 

Sebi i djeci pročitajte slikovnicu Ovo je pjesma koja liječi ribe (Meandarmedia, prev. Vanda Mikšić). To je priča o moći poezije, o moći koju imaju riječi koje nam realnost nadopunjuju mrvicama ljepote i smislenosti – podsjetit će vas da je ponekad moguće čuti kako kamenu kuca srce. Zajedno pogledajte i slikovnicu Olivera Jeffersa Dijete knjiga (Školska knjiga, prev. Ozren Doležal), priču sastavljenu od mnogih priča, idealnu za opetovana listanja i proučavanja. 

Slijede preporuke slikovnica za ove teške dane, ušuškajte se zajedno s djecom i čitajte im i pričajte priče – jer, kako je divno napisao Peter Bichsel, priča u sebi nosi smirivanje svijeta. Čitajte, dobre priče će vas utješiti. Uz to, budite dobri jedni prema drugima, pokažite i djeci da se isplati biti dobar i pažljiv. Treba pokušati zagrliti ježa, iako ima bodlje. 

Kako zagrliti ježa, Jana Bauer & Peter Škerl

Kako zagrliti ježa Bauer Jana, Škerl Peter

Zagrljaj Grossman David , Rovner Michal

Jež je hodao šumom i osjetio da nešto nije u redu (Htio je napraviti korak. Nije išlo.). Svatko je iskusio taj trenutak – postajemo svjesni da nam je teško, trebamo nekoga da nas podrži. Možemo uzeti dobru knjigu, popiti topli kakao – ili bi bilo dobro da nas netko zagrli! Ali što kad je ježu teško, a nitko ga ne želi grliti u strahu od njegovih bodlji? 

Slikovnica Kako zagrliti ježa pokazuje da je dovoljan iskren i empatičan pojedinac da bi nagovorio veću grupu ljudi da pomogne nekome tko je u nevolji. Dječak prerušen u lisca želi mu pomoći pa mu izradi stroj za grljenje, no taj zagrljaj nije bio živ. Nakon raznih pokušaja da se zagrle s nekom zaštitom, kad su se prirodno zagrlili – bodlje uopće nisu bile strašne! Priča nam poručuje i da ljudi trebaju pomoći životinjama i da trebaju biti pažljivi prema njihovim potrebama. 

Nakon čitanja razgovarajte s djecom što znači da je jež dobrohotan? Zašto je važno da smo dobrohotni i kako možemo pomoći nekome tko si ne može pomoći sam?

Na dubljoj razini ova nas priča podsjeća da je najteže zagrliti one koji nas bodu, koji su nam naporni, prema nama zajedljivi – a sve zato jer se boje i nesigurni su. Treba imati razumijevanja, naoružati se strpljenjem ili debelim skafanderom i pomoći im zagrljajem – pa će njihove bodlje prema svima drugima biti manje izražene. 

U vrijeme ograničenih dodira ljekovito je čitati o zagrljajima, zato pogledajte i slikovnicu Zagrljaj Davida Grossmana i Michael Rovner u izdanju ArTresora i prijevodu Laile Šprajc.

Mirno leži kamen taj Wenzel Brendan

Zdravo, zdravo! Wenzel Brendan

Brendan Wenzel je čudesan autor i ilustrator koji kombinacijom tehnika – teksturama, kolažem, olovkom i digitalnom ilustracijom, postiže silnu dojmljivost i originalnost. U Hrvatskoj je dosad objavljena njegova slikovnica Zdravo, zdravo (ArTresor, prev. Lara Höbling Matković) koja slavi raznolikost prirode i podsjeća nas da je moramo zaštititi. 

Mirno leži kamen taj stvoren je za spora, kontemplativna čitanja. Na prvu se čini da se tu ništa ne događa, ali zapravo je riječ o promjeni perspektive. Jedan kamen stoji na istom mjestu, a okolnosti se oko njega mijenjaju (mračan je kad je noć, obasjan na mjesečini, tih kad na njemu sjedi zmija, a glasan kad iznad njega leti ptica…). Priča o kamenu poručuje nam da ništa nije zadano, da nema konačnih odgovora, da sve ovisi o situaciji, o tome tko u određenom trenutku nešto gleda. Podsjeća nas i na trajnost kao osobinu koju vezujemo uz kamen – neku vrstu tihe vječnosti, a istovremeno nam razlaže svoj pogled na raznolikost i šarolikost životinjskog svijeta. 

Na koncu, taj kamen koji mirno leži priča nam priču o nama samima: možemo reći da smo uvijek isti ili slični, a razni nas ljudi mogu vidjeti drugačijim očima. Ponekad i sami sebe možemo vidjeti drugačije, ovisno o tome kako i kada na sebe obratimo pozornost. Životne okolnosti se mijenjaju, neka su vremena teža od drugih, ali što god da se dogodi, mi to možemo izgurati – jer to je samo jedna u nizu promjena s kojima smo suočeni. 

Ovo je slikovnica za odrasle koliko i za djecu, ona se ne poima umom nego je sva u atmosferi, opustite se i zaplivajte njezinim ponavljanjima. Osobito primijetite dvolist bez teksta – on će vam dati priliku da udahnete, razmislite, samo uživate u ilustracijama i sporom ritmu priče. 

Odgođeni dani Docampo Valeria , Lestrade Agnes de

Velika tvornica riječi Lestrade Agnes de

Poznate po slikovnicama Velika tvornica riječi i Mali princ, Agnès de Lestrade & Valeria Docampo za vrijem lockdowna su vodile dnevnik koji su 42 dana objavljivale na društvenim mrežama i od tih je objava nastala ova slikovnica. Sviđa mi se njihov optimističan koncept koji kao da potvrđuje staru poslovicu da je sreća u malim stvarima. Djeci na vrlo jednostavan način poručuju da su ponekad okolnosti čudne, takve da recimo moraš biti zatvoren u kući – ali ta situacija, kao i sve druge uostalom – zapravo pruža toliko mogućnosti, treba ih samo primijetiti! 

Kad smo kod kuće, možemo si recimo podšišati kosu, učiti plivati u kadi, sprijateljiti se sa sobom (gledati se u ogledalo, možda i pisati dnevnik?). Odgođeni dani obuhvatili su i promjene raspoloženja u neobičnim uvjetima – jedan dan se veselimo što ne idemo u školu, a već nas idući dan to rastužuje. Vrijeme provedeno u zatvorenom prostoru je idealno za zamišljanje dalekih i egzotičnih putovanja – u geografskom i prenesenom značenju – možemo gaziti po velikoj zemljopisnoj karti ili samo „putovati“ čitajući. Naravno, past će nam na pamet da smišljamo i drukčije priče kojima ćemo nadopuniti one koje su nam već poznate. 

Ilustracije Valerije Docampo ovdje ne prenose tekst doslovno već ga vješto i kreativno nadopunjuju – soba se pretvara u zamišljeni vrt a stolac u prijatelja. Neki dijelovi slikovnice djeci omogućuju nadopisivanje vlastita sadržaja. Čitajte ove ideje vedre za dane tmurne i obogatit ćete dječji unutarnji svijet. Odgođeni dani kreću od najsvakodnevnijih situacija, proširuju ih, omogućujući nam da nešto poznato i stoput viđeno vidimo iznova, da promijenimo sami sebe, što je – znaju to i autorice – prvi preduvjet za promjenu svijeta. 

Lav i ptica Dubuc Marianne

Lav spašava pticu koja zbog ozljede krila nije mogla sa svojim jatom otići na jug, i čitavu zimu provode u njegovoj kućici gdje se on za nju brine. Postaju najbolji prijatelji, zajedno doručkuju, sanjkaju se i grudaju, peru zube i čitaju prije spavanja, ukratko, dijele dnevnu rutinu s kojom se djeca lako mogu poistovjetiti. Priča prikazuje tu rutinu, istovremeno prenoseći i dojam polaganog prolaska vremena i nužnih promjena koje se s vremenom događaju, jer ptica će s dolaskom toplijih dana morati otići sa svojim jatom. 

S djecom se nakon čitanja može razgovarati o važnosti pomaganja i prijateljstva, prirodnim promjenama godišnjih doba te nužnosti rastanaka s osobama do kojih nam je stalo. Prijateljstvo lava i ptice ispričano je s vrlo malo riječi pa ih prema želji možete nadopunjavati vlastitim razmišljanjima ili situacijama koje su bliske vašoj djeci. 

Ilustracije su minimalističke, detaljističke i prozračne, ima čak jedna posve prazna stranica koja prikazuje padanje snijega, što u priču unosi element očuđenja i stvara vrlo efektnu atmosferu. Ova slikovnica u sebi ima nešto starinsko i smirujuće, podsjeća na one lijepe i kvalitetne slikovnice koje smo čitali u djetinjstvu, i djeca raznih uzrasta je mogu slušati dugo i strpljivo, gotovo bi se moglo reći začarano. Idealna je i za poticanje zajedništva i empatije, zato sam je već i ranije u ovoj rubrici preporučivala.

Vuk koji je htio biti druge boje Lallemand Orianne, Thuillier Éléonore

Francusku autoricu Orianne Lallemand poznajemo po nizu slikovnica o vuku, od kojih je moj favorit silno duhovita priča Vuk koji je htio biti druge boje (prev. Petra Matić). 

Topla i prisna slikovnica Mala krtice, otvori mi vrata govori o gostoljubivoj krtici koja u snježnoj noći u svoju malu kuću prima sve kojima je vani hladno. Prvo dolazi mokra, umorna žaba, pa stiže vjeverica koja drhti kao prut, zatim pristižu jazavac i sjenica… U jednom trenu dolazi i strašni vuk koji ih sve želi napasti, no životinje neustrašivo brane krticu koja im je pomogla i uspijevaju ga svladati. Navraća još životinja u nevolji, a vuk je među njima smješten zavezan i nekako zbunjen, no kad dođe vrijeme za jelo, nisu ga zaboravili – dobio je zdjelicu juhe (ali ipak ga nisu odvezali – ta ne treba pretjerivati!) 

Ova priča djeci prenosi važnu pouku koje u ovim teškim danima moramo biti svjesni: ne samo da treba pomoći drugim bićima u nevolji – koliko god da ih ima – nego i onima koji se prema nama nisu lijepo ponijeli treba oprostiti. Tko zna što stoji iza njihove agresije! Kad im oprostimo, kad se prema njima odnosimo kao da su jedni od nas, oni postaju bolji, zastaju, imaju vremena razmisliti i biti manje ljuti na sve oko sebe. 

Zbog mnogih ponavljanja koja djeca vole, mala krtica pogodna je i za manji uzrast. 

Kastor je simpatični dabar iz niza jednostavnih i pametnih slikovnica punih duha i praktičnih, svakodnevnih radnji koje su djeci drage i poznate. U svim se pričama Kastor pojavljuje sa svojim vjernim pomagačem Frippeom – s njima možete ispeći kolač, mogu vas odvesti u svoju radionicu s alatom, uputiti vas kako ćete popraviti bicikl ili možete vježbati razlikovati boje. Slikovnice Kastor peče kolač, Kastor popravlja bicikl, Kastor u radionici ili pak Mali majstor Frippe pogodne su i za manju djecu jer jednostavno govore o procesu izrade nečega – dajući djeci do znanja da svaka stvar počinje s idejom, pa se potom treba potruditi da je realiziramo po nekim pravilima, nakon čega će uslijediti rezultat. 

U priči Kastor vrtlari maleni dabar i Frippe odlučuju posaditi grah – jer cvijet na prozoru im je baš uvenuo! Grah prvo stavljaju u vodu, a zatim u Samsonovoj vrtlarskoj knjizi pronalaze upute za sadnju. Kad je grah posađen čekaju, jer u vrtlarstvu je važno strpljenje. Sad je pravo vrijeme da s djecom čitate ovu slikovnicu, jer uskoro počinje vrijeme sadnje raznih biljaka. Ako nemate vrt, poslužit će vam i balkon ili relativno osunčan prozor. 

Ilustracije su u slikovnicama Larsa Klintinga pune detalja, pokreta i tekstura. Ti detalji njegovim pričama dodaju emocije, čine ih živima, a djeci istovremeno omogućuju da vježbaju pažnju uočavajući sitnice. U vrijeme prevladavajuće površnosti i brzine, jako je važno da ih naviknemo na tu vrstu fokusa. 

Na kraju slikovnice nalaze se „Kastorovi vrtlarski savjeti“, a ukoliko se dijete jako zainteresira za ovu tematiku, možete zajedno pročitati i Vrtlarenje za djecu Flore Becker (prev. Renata Jandrašek, Felix Liber, 2021.).