Čitajte djeci: Slikovnice koje potiču zajedništvo i empatiju

Ljudi pripadaju raznim kulturama i žive posve drugačije živote, ali unatoč tome ne postoje opipljivi razlozi da se ne razumiju. Jedan od načina za osvještavanje zajedničke nam ljudskosti svakako je pričanje priča. Poznato je da čitatelji prožive bezbroj života, a oni koji ne čitaju samo jedan. Oni koji su proživjeli samo jedan teže će biti spremni na promjene, na nešto s čime se nisu imali prilike susresti, u životu ili u tekstu. U demokratskom i sve multikulturnijem društvu važno je mladima nuditi sadržaje o uvažavanju i prihvaćanju različitosti, osvijestiti ih da „šuma pripada svima“, kao što je primijetio Zec u slikovnici "Žabac i stranac" Maxa Velthuijsa. Na taj će se način otpočetka učili razumijevati i propitkivati ono što im je novo i drugačije, bez automatskog iracionalnog osuđivanja svega nepoznatoga. Jer ne trebamo neku konkretnu situaciju doživjeti da bismo o njoj mogli razmisliti, niti se fizički pretvoriti u lika koji pati da bismo s njime suosjećali. Dovoljno je o svemu tome čitati. 

U nastavku su preporuke slikovnica o prevladavanju različitosti i suosjećanju.
 

Olujni kit Davies Benji

Dječak nakon velike oluje na plaži pronađe nasukanog kita, sažali se nad njime i odlučuje mu pomoći. Odnosi ga kući u kadu da ne bude na suhom, pušta mu glazbu, priča mu o sebi, toliko se zbliži s njime da ga počinje smatrati svojim prijateljem. Unatoč tome, svjestan je da se ubrzo moraju rastati jer kita mora vratiti u more da bi preživio. Zato ga s ocem po mračnoj noći brodom vozi na pučinu i teška srca ostavlja u moru.

Priča je to o dječakovoj usamljenosti, požrtvovnosti, prijateljstvu s kitom, odnosu oca i sina, te o tome koliko je važno baviti se djecom i ne zaboraviti odnos s njima unatoč drugim obavezama. Može se iskoristiti i za razgovore o nužnosti pomaganja životinjama i svijesti o tome koliko je važno štititi životinje i omogućiti im da budu u svome prirodnom staništu.

Ilustracije su šarene s izraženim kontrastima i djeci je to vrlo privlačno. Osobito im se sviđa prva stranica na kojoj mogu tražiti svih šest mačaka s kojima dječak živi. Neke mačke su dosta dobro sakrivene pa ta zabava zna i potrajati! Nije ih lako pronaći i zato su djeca vrlo ponosna kad u tome uspiju. 
 

Lav i ptica Dubuc Marianne

Lav spašava pticu koja zbog ozljede krila nije mogla sa svojim jatom otići na jug, i čitavu zimu provode u njegovoj kućici gdje se on za nju brine. Postaju najbolji prijatelji, zajedno doručkuju, sanjkaju se i grudaju, peru zube i čitaju prije spavanja, ukratko, dijele dnevnu rutinu s kojom se djeca lako mogu poistovjetiti. Priča prikazuje tu rutinu, istovremeno prenoseći i dojam polaganog prolaska vremena i nužnih promjena koje se s vremenom događaju, jer ptica će s dolaskom toplijih dana morati otići sa svojim jatom.

S djecom se nakon čitanja može razgovarati o važnosti pomaganja i prijateljstva, prirodnim promjenama godišnjih doba te nužnosti rastanaka s osobama do kojih nam je stalo. Prijateljstvo lava i ptice ispričano je s vrlo malo riječi pa ih prema želji možete nadopunjavati vlastitim razmišljanjima ili situacijama koje su bliske vašoj djeci.

Ilustracije su minimalističke, detaljističke i prozračne, ima čak jedna posve prazna stranica koja prikazuje padanje snijega, što u pričz unosi element očuđenja i stvara vrlo efektnu atmosferu. Ova slikovnica u sebi ima nešto starinsko i smirujuće, podsjeća na one lijepe i kvalitetne slikovnice koje smo čitali u djetinjstvu, i djeca raznih uzrasta je mogu slušati dugo i strpljivo, gotovo bi se moglo reći začarano.
 

Djevojčica Sara ima psa Jakova s kojim je vrlo bliska. I ne bi to bilo ništa neobično da taj pas nije posve zelen! Zbog toga je Sara prema njemu zaštitnički nastrojena, ne pušta ga da izlazi iz kuće. Ona ne želi da ga drugi ismijavaju da se ne bi osjećao manje vrijednim. No Jakovu je jednoga dana bilo dosadno pa je unatoč njezinim zabranama izašao van. Dok je uživao u slobodi, naišao je na čopor pasa koji ga, na njegovo iznenađenje, ne samo nisu ismijavali nego su se još i divili njegovoj boji, i to toliko da su poželjeli i sami izgledati drugačije. Stoga Jakov otvara laboratorij i počinje proizvoditi organske boje za pse. Ubrzo je zahvaljujući njemu grad preplavljen psima najneobičnijih boja i uzoraka – narančasti, grimizni, iskrižani i istočkani, oni su različiti ali vrlo sretni.

Priča je to o nadilaženju straha od osude, čak i izokretanju posebnosti – koju bi mnogi prozvali manom – u vlastitu prednost. Osim toga ona potiče ljubav prema životinjama, te bliskost i brigu koju im je potrebno iskazati. Nakon čitanja djeci se mogu objašnjavati nepoznati pojmovi kao što su organsko, alergija, laboratorij, te im se pokazati kako izgleda grimizna boja. 
 

Žabac i stranac Velthuijs Max

U maloj zajednici u kojoj životinje neometano žive odjednom se pojavljuje nepoznati štakor kojeg nitko ne poznaje, a ne zna se ni otkuda je došao. Većina stanovnika toga mjesta na pridošlicu isprva reagira s nepovjerenjem i predrasudama – jer štakori su lopovi, bahati i lijeni, pa to svatko zna! Ipak, našao se među njima i znatiželjni i dobri žabac koji nije vjerovao glasinama nego se sam želio uvjeriti kakav je štakor, saznati nešto više o njemu. U početku ga je krišom promatrao da bi se na koncu i sprijateljio s njime, uvidjevši da se radi o marljivom, pametnom i čistom stvorenju. I zaista, štakor je mnogim životinjama nesebično pomogao u nevolji, bolje su se upoznali s njime i shvatili da ga se ne trebaju bojati, jer „svi smo mi jedni od drugih drugačiji“. Baš kad su se sve životinje na njega navikle, štakor odlazi živjeti negdje drugdje jer nije tip koji može dugo izdržati na jednom mjestu. Starosjedioci ostaju tužni, ali promijenjeni, jer štakorovo je prisustvo čitavu zajednicu učinilo drugačijom, tolerantnijom.

Ovo je jednostavna i topla priča, djeci je lako zamisliva i može se iskoristiti u brojnim svakodnevnim situacijama s kojima će se djeca susresti.