Čitajte djeci: Slikovnice koje vas vode u svijet mašte

Pobuđivanje dječjeg interesa za slikovnice put je ka stvaranju osoba koje vole čitati. U doticaju sa slikovnicama dijete se obično prvi puta susreće s pisanom, tj. naslikanom pričom. Jedno je kad mu se priče pričaju, a nešto posve drugo kad ono treba samo pratiti ilustracije i tekst koji ide uz njih. Kako djeca otpočetka ne bi slikovnice zapamtila kao nezanimljive ili čak odbojne, važno im je ponuditi više vrsta tekstova i ustanoviti što im najbolje odgovara. Svi naslovi trebaju biti poticajni, pametni i vizualno privlačni, te prilagođeni djetetovoj dobi, interesima i karakteru. 

Kako bi djeca dugoročno i sama željela čitati, moramo im pokazati da i čitanje može biti zanimljivo poput slaganja kocaka, vožnje bicikla, gledanja crtića ili igranja igrice na mobitelu. Samo drugačije. I bolje, sadržajnije – ako im se čita na pravi način. Jer otvaranjem korica slikovnica uranjamo u novi i nepoznati svijet čarobnih i čudesnih riječi koje skrivaju neobične predmete, bića i prostore, uvodeći djecu u neke uzbudljive svjetove. Zečevi razgovaraju, vještice odlaze u knjižnicu, vukovi čitaju ili traže ljubav, a opet, svi su nam nekako slični, imaju prijatelje i neprijatelje, tužni su ili sretni, shvaćeni ili neshvaćeni, maštaju ili su posve prizemljeni.  

U Udruzi Blaberon već nekoliko godina potičem čitanje u dječjim vrtićima. Cilj programa je djecu vrtićke dobi potaknuti na kritičko mišljenje, proširiti njihov vokabular, ali i prenijeti im ljubav prema maštanju, slikovnicama i pričanju priča. Projekt Laboratorij čitanja potiče čitanje slikovnica u Dječjim vrtićima Medveščak i Slunj, te u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG. Osim toga Dječji vrtić Medveščak je nositelj Erasmus projekta za poticanje čitanja pod nazivom Listen, talk, spell, act, u sklopu kojega udruga također čita djeci. 

Često obilazim knjižnice i knjižare u potrazi za lijepim i poticajnim slikovnicama. Tržište je nažalost zagušeno dječjim naslovima s površnim i često shematskim, očekivanim i zaglupljujućim tekstom, jeftinim ilustracijama i lošim uvezima koji se u hipu raspadaju. Stoga ću vam u narednih nekoliko priloga preporučiti slikovnice koje su se djeci u našem programu jako svidjele i koje su ih potaknule na najviše kreativnih aktivnosti nakon čitanja. Po motivima iz tih priča izrađivali su se crteži, lutke i predstave, a djeca su ih spominjala još dugo dugo nakon prvog čitanja.

Preporučam da svaki naslov sami pročitate prije čitanja s djetetom. Čak i ako vam se dopadne i mislite da odgovara interesima i dobi vašeg djeteta, možda ima preteških fraza, nepoznatih riječi i nepotrebnih rečenica koje priču razvlače, odvlačeći djetetu toliko važnu pažnju. Imajte na umu i da čitanje maloj djeci zapravo nije doslovno čitanje – radi se o prilagođavanju. Priču maloj djeci treba glumiti, uživljavajući se u priču koliko najbolje možete, izbacujući pritom preteške i nejasne izraze, a nije ih loše ni zamijeniti nečim poznatim. Nepoznate riječi iz slikovnice djeci možete objasniti prije čitanja da im se ne bi narušavala pozornost. Doduše, ponekad uopće ne treba ništa objašnjavati, jer djeca značenje često shvate sama iz sadržaja. 

Ako vam se čini da je priča predugačka tj. imaju previše teksta, slobodno dijelove preskačite, osobito one nepotrebne za radnju ili ugođaj. Nije to teško kao što možda zvuči – čitanje se velikim dijelom događa intuitivno, a osim toga svatko najbolje poznaje svoje dijete i znat će koji mu pristup najbolje odgovara.

Pri izboru slikovnica ponekad je teško odrediti koja je prikladna za koju dob jer to ovisi o tome koliko se djetetu čita, ali i o njegovom ili njezinom osobnom afinitetu. Slikovnice u nastavku pogodne su za čitanje djeci od otprilike tri do sedam godina. Za prvi puta preporučene su slikovnice koje su posebno maštovite, ponešto drugačije, i koje svojim sadržajem i/ili ilustracijama djecu i roditelje mogu prenijeti na neka nova i nepoznata mjesta, koja nikad ne bi upoznali da nisu čitali o njima.

Dakle za kojim slikovnicama posegnuti ako dijete želite prebaciti u svijet mašte?
 

Jednostavno ilustrirana priča o dva praščića – jednom ružičastom i jednom prugastom koji sam sebe naziva veprom. Oni su ponešto drugačiji od svoje okoline, izdvaja ih razmišljanje, stalno postavljanje pitanja o životu. Zanima ih kako to da se mjesec iz dana u dan mijenja, poprima drugačiji oblik, pitaju se živi li tamo neki čovjek, možda ga pomalo gricka? Priča je to o znatiželji, želji za novim avanturama i znanjima, ali i o trudu dvaju praščića kojima ništa nije teško napraviti da bi dobili odgovore na svoja pitanja. Sami će napraviti splav kojom će zaploviti do mjeseca i tamo upoznati čovječuljka.

Ova priča nudi mnoštvo tema za razgovor, a kraj je otvoren, jer praščići će možda krenuti istraživati dno jezera. To je idealno za daljnje rasprave o tome što će im sve za putovanje trebati i kako im je najbolje upustiti se u taj pothvat - potaknite raznolike dječje praktične ideje o mogućnostima spuštanja na dno, jer svašta će vam ispričati - o podmornicama, periskopima, dalekozorima, ronilačkim odijelima, maskama, perajama i velikim ribama koje možda mogu pomoći pri guranju običnog broda na dno.  

Ruša je slutila Bakran Tamara

Bajkovita i poetski napisana priča o čudesnoj kućici koja s djevojčicom Rušom juri na kokošjim nogama. Ta njihova jurnjava čitanju daje ubrzani ritam, dobiva se dojam da i sama priča nekamo hita. Ipak, ne ide prebrzo jer autorica radnju zaustavlja objašnjavajući neke detalje, dajući nam primjerice do znanja što je to kamen malahit ili što se sve može vidjeti u Prirodoslovnom muzeju. Detalje ove priče možemo u početku slušati: kućica klopara žaluzinama, čuje se zveket lonaca i poklopaca, kuća se sva uspuhala, ali pri kraju sve se primiruje - Ruša dolazi do tihe zelene rijeke i tamo susreće čudesno biće koje nalikuje na guštera-čovjeka-ribu. Biće se zove Azur i glas mu je mjehurast. Ne znate kako taj glas zvuči? Morat ćete ga s djecom isprobati tijekom ili nakon čitanja ove priče.

Maštovite i upečatljive ilustracije Margarete Peršić doprinose općem dojmu neobičudnosti ove priče koja djecu u spoju s tako poetskim tekstom potpuno obuzima. Valja jedino imati na umu da slikovnica ima malo previše teksta pa ju za manju djecu treba kratiti. Prije čitanja djeci valja objasniti što znači slutiti i iskoristiti tu riječ u nekoliko rečenica, te ih zamoliti da sami pokušaju smisliti rečenicu koja bi uključivala da netko nešto sluti. (Više o slikovnici!)

Veličanstveni izum Spires Ashley

Djevojčica jednoga dana posve sama odluči napraviti veličanstveni izum i silno se trudi ne bi li to i ostvarila – sama skicira, mjeri, reže i pili razne materijale, i pokušava dobiti tu stvarčicu da konačno proradi. Međutim, njezini joj se prvi izumi čine lošima, nesretna je jer nisu čak ni osrednji a kamoli veličanstveni, te ju zbog toga hvata bijes. Priča je to o trudu, o osuđenosti na pokušaje i pogreške, jer kad radimo nešto novo i još nepoznato nema gotovih recepata koji bi nam mogli pomoći. Već kad je mlada izumiteljica željela odustati, pomislivši da nikad neće napraviti ono što je zamislila, pas ju je utješio i dao joj energiju da nastavi stvarati dalje. Nizom jednostavnih i djeci lako prispodobivih situacija ovo će im štivo pokazati da trebaju ustrajati u onome što žele ostvariti, da ne postoji lakši način za napraviti velike i nove stvari, i da nas ponekad baš niz pogrešaka može dovesti do pravog rješenja.

Uz to slikovnica je duhovita, a uz glavnu radnju progovara i o prijateljstvu djevojčice i psa, upućujući nas na to da je sve lakše ostvariti kad nismo prepušteni sami sebi. Nakon čitanja možete djecu pitati da smisle i nacrtaju izume koje bi željeli napraviti.

Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea Joyce William Edward

Moris Lessmore voli riječi, voli čitati, a piše i svoju knjigu. Jednoga dana zapuše vjetar i on ostaje bez svojih riječi – raspršilo se sve što je dotad poznavao, i morao je početi ispočetka. Taj ga je početak doveo u knjižnicu u kojoj će se ostatak života brinuti o knjigama, čuvati ih i dijeliti s drugima. Prekrasno ilustrirana, ova slikovnica progovara o magičnosti koju nam čitanje može donijeti u svakodnevicu – o tome da se u neku knjigu možemo toliko unijeti da bismo u njoj najradije danima ostali, ali i o važnosti čuvanja knjiga i brige o njima. Upozorava nas autor i na činjenicu da treba zapisivati vlastite priče, jer svačija je priča važna. Lijepo opisuje prolaznost života i vječnost priča koje ostaju iza nas.

Dok djeca uživaju u njezinoj bajkovitosti, odrasli u ovoj priči mogu naći dublji filozofski smisao i mogu je iskoristiti za razgovor s djecom o nizu tema – od čitanja i knjižnica, sve do rastanka i smrti. Nakon čitanja djeci možete pokazati i istoimeni nagrađivani kratki film. Slikovnica Fantastične leteće knjige prikladna je za djecu od 5. godine nadalje. 
 

Za Moderna vremena preporučuje: Marija Ott Franolić, književna teoretičarka