Ideja o komunikaciji bez posrednika forte je suvremenog doba. Danas, kada na različite načine društva izbjegavaju posredništvo, više no ikad se naglašava prijetvorna ambivalentnost uloge fiksera koja se najbolje ogleda u izreci koju navodi autorica: traduttore, tradittore (prevoditelj, izdajica).

Možemo kazati da Fosseovo pisanje dobiva na smislu i značaju ukoliko ga promatramo u ili kroz vremenski kontinuitet književnosti – on kao da se prirodno nastavlja na slijed onoga što su prije njega učinili autori poput Becketta, Kafke, Bernharda i drugih značajnih modernista, kao što su Faullkner ili Virginia Woolf.

Što to jest povijesna istina pa i predmet istraživanja? Za Badurinu je to upravo kolektivna svijest o jednom razdoblju, kolektivna ali nipošto jedinstvena, dapače, često na razini dodira raznih kolektiviteta konfliktna do nepomirljivosti. I upravo ta mjesta prijepora služe joj da konstruira istinitost kao potrebu da se uz neizbježne interpretativne razlike iznađe istina ne kao konačna izvjesnost, nego kao...

Ako je knjižnica njezinih roditelja predstavljala početak pismenosti Irene Vallejo, onda knjižnica u Aleksandriji na lenti vremena stoji kao začetak opismenjavanja čovječanstva. Do njezina su utemeljenja knjižnice bile usko specijalizirane, namijenjene tek uskom krugu učenih ljudi, nikad otvorene za javnost pa se po prvi put stvara mjesto potpune otvorenosti prema različitosti.

Zaključak koji se nametao tijekom iščitavanja ovih zapisa, a shvatili smo to i ranije, kroz život, jest da su najveći ljudi jednostavni, ležerni i zaigrani, da premda nam djeluju bogoliko, nisu savršeni, a pogotovo nisu bez strahova i dvojbi, ali zato su strastveni, fokusirani i predani, maksimalno zaokupljeni svojim interesima i pasijama, a neskloni konvencionalnostima, šupljim formama, predrasudama.