Odgovarajući na uočene devijacije današnje škole, autori izrijekom govore o izgubljenom mostu između života i škole, no ne čine to onako kako to danas često čujemo u svijetu krajnje pragmatičnosti i materijalizma, nego s mišlju o boljem, istinski uključivijem i tolerantnijem društvu. Govoreći o tom mostu, oni ističu kako škola za generaciju 'izvan okvira' od mladih ljudi ne očekuje načine...

Glazba, dirigiranje, samoostvaren život ispunjen sadržajnim bavljenjem svojim zvanjem, to je ne samo odgovor na pitanje kako preživjeti, nego i opravdanje za samosvojan put koji se često nije obzirao na društvena i politička gibanja, izlažući se pritom riziku ove ili one strane koje u takvim povijesnim trenutcima mahom reagiraju po notornoj 'chi non è con noi….'.

Upravo je zapanjujuće to što jedan rubni Matičin ogranak objavljuje literaturu koja u ovdašnjim okvirima predstavlja krajnju rijetkost. Ajanovićevi tekstovi, naime, sjajan su interdisciplinarni vodič kroz teorijske i historijske temelje stripa (i filma), te ih je utoliko moguće usporediti s rukopisima Hrvoja Turkovića ili možda Davida Bordwella.

Vanda Mikšić svojom je znanstveno opremljenom studijom proizvela spretan spoj prakse i teorije prevođenja, uzimajući u obzir metodološke smjernice ponajprije traduktologije, lingvistike i znanosti o književnosti, a potom se usmjeravajući i diskursnim teorijama, semiotici, filozofiji itd. Studija se tako, čak i ako nismo traduktolozi ili prevoditelji, čita lako, a njezina je posebnost što detaljnije...

Knjige kao što je Deakinova 'Planina bitaka' nužno nose poruku onda kada to i ne bi htjele. Za Hrvate je sumorno ne primijetiti koliko lako zaboravljamo brojne hrvatske žrtve u partizanskim redovima. Što je s pomalo zagonetnim 'hrvatskim gerilcima' koje spominje Deakin, što li s brojnim izginulima na Sutjesci i drugim mitskim toposima borbe. Hoćemo li od ove knjige nešto naučiti, ovisi, kao i uvijek, o nama.