Na osnovnoj razini, roman je zamišljen kao 'pismo' (ili niz pisama) protagonista njegovoj majci, pismo koje ona zbog nepoznavanja jezika ne može pročitati. Protagonist, Mali Pas, na samom početku to pojašnjava ovako: 'Draga, mama, pišem da ti se približim, čak i ako je svaka riječ koju napišem jedna riječ dalje od tebe.'

Ocrtavajući okvire koji su oblikovali i uvelike uvjetovali životne putove i izbore (ukoliko ih je uopće bilo) svoje majke, Handke je, precizno, ispravno odabranim – krajnje neekstravagantnim jezikom, a koji odiše unutarnjom plemenitošću, ocrtao ono ishodišno u samome sebi – najdublje nutrine vlastita jastva, u kojima se nalazi polazište za nastanak jednoga pisca, nedvojbeno značajnog za književna...

Ako su dobro napisani, popularno-znanstveni tekstovi potiču na samostalno, analitičko i logičko razmišljanje, na skeptičnost. To je osobito važno za srednjoškolce, navode autorice, jer mozak između trinaeste i devetnaeste godine postaje sposoban razumjeti teorijske koncepte i složene teorijske odnose, a uz to, mnogi se učenici u tom razdoblju nađu u procjepu između dječje i odrasle literature.

Roman 'Djevojka, žena, drugo' Bernardine Evaristo književni je izraz najnovijih feminističkih strujanja, no roman pokazuje kako je black feminism znatno složeniji pojam no što se to može zamisliti. Iako se djelo prvenstveno bavi načinom na koji suvremene crne žene u Velikoj Britaniji odgovaraju na izazove koje pred njih postavi život, ključno je što su različiti i izazovi, ali i načini na koje ih se...

U naše čitateljske svjetove Murakami donosi dozu uvijek fascinantnog dalekog istoka, egzotičnih sociokulturnih fenomena poput hotela sa sobama-kapsulama, zavodljive japanske liberalnosti i očuđujućih lokalnih pripovijesti, recimo one o obrednom izgladnjivanju budističkih redovnika do samomumificiranja i konačno nirvane, koje spretno umeće u ovodobne, zapravo zapadnjačke i itekako bliske nam kontekste.