Trauma uvijek sa sobom nosi velike emocije, od kojih Gregur ne samo da ne bježi nego ih i koristi kao što slikar koristi boje, vidimo brojne nijanse koje povremeno provociraju prag čitateljske tolerancije na patetiku. No nemojmo to autoru uzeti za zlo: njegov junak nije slabić koji se bori sa tuđim očekivanjima, nego vlastitim unutarnjim demonima i razočaranjima, a to neizbježno sa sobom nosi ovakve...

Zvonimir Grozdić je u podjednakoj mjeri vješt u kreiranju očuđenja kao i u hiperrealističkoj deskripciji zbilje, a njegova duhovitost najefektnija je u primjerima gdje se njegov u osnovi slab subjekt nastoji prikazati jakim, ne pristajući na luzerštinu i ustrajavajući u otporu i buntu.