Za Matković nije ključno oslanjanje na vlastite napore, već solidarnost i mreža podrške koja pruža sigurnost. Ona odbacuje i koncept zbližavanja kroz nevolju te ideju da je svako zlo za neko dobro – nesretan život nije valuta kojom se trguje, već teret koji zahtijeva zajednicu, podršku i sustavne politike usmjerene na poboljšanje društva.

Prihvativši tezu o teškom položaju domaćeg pisca, Sandra Pocrnić Mlakar nastojala je razmotriti ključne aspekte rečenog problema, pritom se nerijetko oslanjajući na vlastito novinarsko/uredničko iskustvo. Gdjekad su nastojanja iznjedrila manje ili više poznate zaključke, gdjekad zanimljive savjete i prijedloge, a gdjekad i kontradikcije koje istovremeno mogu poslužiti kao poticaj za moguću polemiku.

Autorica je međutim napisala roman neopterećen transgeneracijskom krivnjom, upravo kao vrsna poznavateljica indijske kulture kadra čitaocima ponuditi 'pogled iznutra'. Taj pogled lišen je orgazmičke, vudstokovske fascinacije rečenim mirotvorcem i brojnim swamijima koji su na Zapadu znali materijalno oplemeniti svoju samoutvrđenost.

Tekst je pisan u fluidnom, šeretskom prezentu. Opisi lokaliteta i situacija ležerni su, brzopotezni, kao usput zapisani, ali izrazito lirski, blago filozofični, gotovo zaumni. Jezik je famozan, gust, tekuć, topao, kako smo od Čolića navikli, treba to moći baš tako uobličiti. Neporecivo je da su kvadrati naizgled nepretencioznih opažanja produkt živog, bogme i pjesničkog uma, a to je za knjigu, za...

Suzmanova knjiga prava je riznica ideja i pored navedenih u ovom osvrtu čitatelj može pronaći i samostalnim istraživanjem dodatno produbiti i mnoge druge koje Suzman vrlo maštovito, a ponekad i anegdotalno predstavlja u svom ambicioznom projektu. Projekt je to koji se može odvijati samo unutar polja istinski holističke antropologije koja širinom svojeg zahvata može izbjeći kratkovidnost 'specijaliziranih'...