Iako je 'Čik', poput svih dobrih romana za mlade, pogodan i za odrasle, svakako bi se trebao naći u školskoj lektiri. Mnogo je razloga za to. To je odličan suvremeni bildungsroman bez ideologije, političke korektnosti. Uz to, 'Čik' je roman za mlade i roman ceste u jednom, napisan znatiželjnim tinejdžerskim glasom, duhovit i autentičan od prve stranice.

Poticajno je, u ovo doba medijske površnosti, u vremenu koje nas okružuje ljudima mahom zabavljenim gaćicama starleta nesposobnih da budu ni simulakrumi, čitati, razmišljati, sporiti se, svađati sa Zdravkom Zimom. Nadahnjujuće je, u doba kad se tiskaju enormne količine suvišnih knjiga proglašavanih (remek)djelima, a Hrvati se notorno dijele na nepismene i na pisce, u ruke uzeti knjigu koja je zaista Djelo.

Zanimljivo, napredujući kroz debele namotaje gustih kartica gdje ćemo nesvikli na ovoliko opsežne knjige povremeno pomišljati 'naprosto sjajno štivo, ali moglo je i kraće' nisam pribjegavala preskakanjima, jer i kad je bespotrebno razvučeno (pariška faza, pa i pokoja studentska epizoda) vrijedno je pažljivog i cjelovitog čitanja.

Besmisleno je prepričavati kompleksna intimna i društveno-politička previranja koja nalikuju višesezonskoj seriji bez praznih hodova, s brojnim (pod)slojevima i rukavcima, ali ima smisla uzeti roman koji možda nije spektakularno poetiziran, naprotiv, napisan je izvještajno, ekonomično i linearno i baš zbog toga brzo je čitljiv, ali i efektan. Ovo je ultimativna ženska, štoviše, feministička priča.

Nije ključno tko i zašto ratuje, nego sam čin ratovanja. Ne radi se samo o 'pogubi ljudske naravi', već o negaciji života i ljudskosti općenito. U tom su smislu 'Sive pčele' antiratni roman par excellence, djelo koje se uspijeva izdići iznad samog sukoba prorusa i Ukrajinaca o kojem izravno priča, i progovoriti o biti svakog rata. Zato se i može reći da stvarnost oponaša književnost – Kurkov je...