Pavičićev novi roman je vizualan i filmičan, što mu je, s odmakom gledano, i najjači adut; autor spretno organizira mizanscenu pa lakom rukom po njoj premješta figurice prepuštene vrteški sudbine. A čitatelj, on prizorište ne promatra sa strane, nego je čitavo vrijeme unutar kadra, guši ga smrad gareži, ali i tješi miris pašticade za koju u knjizi dobivamo sugestivan recept.

Dnevnik je pisan 'uobičajeno dnevnički', stilski uglavnom 'ravno', 'pravocrtno', s većom pomnjom posvećenom tek završecima poglavlja kao takozvanim jakim mjestima. I prethodni Glamuzinin uradak, roman 'Drugi zakon termodinamike', imao je isti pristup jezično-stilskom sloju, to jest preferirao je 'običnost', uzdajući se u zanimljivost same naracije. 'Noćni dnevnik', ponešto možda neuobičajeno za...

Ozren Biti svoju knjigu profilira kao studiju prezentirajući u uvodu 'epistemološku podlogu' čiju samu srž čini izdvojeni pojam celebrity i njegovo seciranje na 'oltarima' različitih teorijskih pravaca. Cilj je uputiti na distinktivnu kvalitetu kulture celebrityja u odnosu na mnogo starije oblike kulture slavnih, onakvih kakvi su bili prije pojave modernih i suvremenih medija (20. stoljeće).

'Mali i Levijtan' je doista široko zamišljen fantasy, koji pripovijeda kako o porijeklu svijeta tako i o odrastanju mladića Malog. U tom smislu roman se oslanja na vrlo raznoliku tradiciju tog žanra, na Tolkiena i C. S. Lewisa, ali i na bajke i mitove koji pripadaju različitim kulturnim krugovima. Mogu se tu očitati odjeci slavenske mitologije, ali i one nordijske i indijanske. Roman Svena Popovića zanimljivo...

Ovu knjigu, imamo li u vidu moguću koliziju analitičke kritike i čitalačkog horizonta očekivanja (osobito u domeni tzv. novinske kritike), utoliko valja prihvatiti i kao priručnu studiju – rad koji teorijski osviještenim čitaocima pomaže poboljšati čitanje koncentrirano na tvarnost i kakvoću jezika: čitanje koje, izvan strogih stilističkih krugova, postaje sve rjeđe.