Fokus je na Klari, nevoljenoj i nesretnoj, koja svoje mlade dane utapa u grizodušju i destruktivnoj religioznosti, a sve u uzanom prostoru između kuće gdje se izmiče nasilnom mužu i crkve gdje je odbacuju kao grešnu i fanatičnu. Usamljena i sluđena snatri o djevojčici koja bi se zvala Ada, no rodit će dječaka guste crne kose; nadjenut će mu, valjda po analogiji, ime Adolf.

Zapravo je riječ o poprilično realističnoj slici kreativnog procesa u takvim rezidencijama: mjesto koje više puni kreativne baterije nego što na licu mjesta proizvodi zaokružen rukopis koji se kasnije može ukoričiti. Tu počinjem prvo od vlastitog primjera pa sve do tuđih, što i jest neka vrsta javne tajne, no to nimalo ne umanjuje važnost i utjecaj ovakvih iskustava na proces, estetiku i način na koji...

Protagonist novog romana Roberta Međurečana do prosvjetljenja je došao jednako grešnim (pa i grešnijim) stazama no što je za rukom pošlo Siddharthi u istoimenom remek-djelu njemačko-švicarskog nobelovca Hermana Hessea. Međurečaninov protagonist – a po čemu je svakako bliži biblijskom Pavlu no biblijskom Kristu – na putu prema prosvjetljenju, povrh svega, iskusio je smaknuća drugih ljudi.

'Pijani sveci zavijaju na mjesec' pronicljiva su studija pisanja kao zanata jer proza doista jest zahtjevan zadatak, i načina na koji okolina u svojim najbizarnijim utječe na unutarnji svijet pisca koji se na kraju i projicira na stranice knjige. Na koncu, ljepota Juričićeva pisanja sastoji se u sposobnosti prepoznavanja narativa u nečemu tako banalnom kao što je opušak.

U 'Stradi fortunati' fragmentarno se mapiraju entropične putešestvije, sjeverom Europe pa Italijom, s dužim zadržavanjima u Londonu i Zagrebu. Živi se u autu, u luksuznim hotelima i koferima, ali bez obzira na širi prostor kretanja i ovdje dominiraju misticizam i eklektičnost Crne gore gdje se roman napaja pa i uzemljuje.