Poezija nije za cinične ljude, ona lijek protiv cinizma, nešto što je sve teže naći u današnjem svijetu. Zato je dobro tu i tamo pobjeći u njene minijaturne svjetove u kojima nad pregolemom tamom tu i tamo ipak prevlada svjetlost. A 'Vrijeme prije jezika' je kao gnijezdo puno lirskih ptica. Koje po svemu sudeći, Monika Herceg jako voli.

Da je ova slikovnica izvorno napisana na hrvatskom jeziku, o njezinu bih tekstu rekla da nam donosi istinski pjesnički pogled na svijet: onaj koji svaki put zasja novim uvidom, otkriva se u opetovanim čitanjima na uvijek drukčiji način, i još pokazuje kako dobro promišljeni i sročeni tekstovi oplemenjuju naš svijet i svakodnevicu.

Ali Smith ozbiljna je autorica na čiji rad vrijedi usmjeriti pažnju, a dilemu zavodi li njen pripovjedački 'neuroticizam' ili pak iritira, razriješit će svatko za sebe. Za zaključiti je da je 'Zimu' lakše prigrliti, prohodnija je, fluidnija, duhovitija, toplija, no dojam pristupačnosti ovog toma možda je naprosto rezultat ponavljanih razmišljanja o prethodniku ('Jesen').

Izniman doživljaj romana 'Zid' Marlen Haushofer osnažen je veseljem zbog rijetkog otkrića samozatajne, a vrijedne proze, usto proze iz nekog drugog vremena, stare u međuvremenu skoro šest desetljeća, a koja zastrašujuće točno korespondira s našom aktualnom zbiljom, gdje ustravljeni pandemijom i potresima pomičemo interesni fokus s materijalnih dobara na znanja i vještine poput permakulture, ali možda i...

No, prije svega, knjiga je ovo o granicama. Njihovoj poroznosti s jedne, i nepropusnosti s druge strane. Granica oko kojih se pregovara i cjenka želimo li opstati u bilo kakvim odnosima, koje moraju biti fleksibilne koliko i jasno definirane, i zbog kojih ponekad balansiramo na oštricama noževa poput cirkusanata u šatoru postavljenom na kakvoj periferiji.