U Nagulovljevu romanu aktualizirano je mnoštvo dnevno-političkih i društvenih pitanja, među ostalim, pitanja zapošljivosti mladih u obrazovanju i kulturi, odnosa društva prema kulturi i književnosti, pitanja zanemarenih i instrumentaliziranih branitelja, politikanstva u malim sredinama, prekarnoga rada i posljedične egzistencijalne nesigurnost itd.

Likovi i odnosi koje stvara Roman Simić su od ovoga svijeta u kojemu živimo. Znamo ih iz vlastite kuće, iz kvarta, iz razreda u koji nam idu klinci: rastavljeni roditelji, smušeni tata i mama koja ima novog dečka. Tu su i dvije bake, od kojih je jedna otišla u mirovinu da bi postala baka (i kao takva nije baš narativni materijal), a druga je otišla u mirovinu da bi postala to što jest.

Mada Sorelova nova zbirka 'Lampedusa' ne odstupa drastično od prozora kroz koji gleda kompromisna većina ovdašnje inteligencije, treba reći da je njegova vjernost eksperimentu, već po sebi, spomena vrijedna: u razdoblju marketinški potpomognutoga bespoštednog 'obožavanja' metafore te recepcijskoga zatiranja drukčijih poetika poput stvarnosne ili vizualne poezije, naslovi poput ovoga vrijedni su komentara.

'Idila sa psom koji se utapa' snažno povlači u razmišljanja o gubicima i sjećanju, o obitelji i zajedništvu, o ljudskoj krhkosti i nemoći, ali i o tom vitalitetu koji se u nama sve do one finalne točke neprestano obnavlja, dakako, ako mu dozvolimo, ako se ne prepustimo ništavilu.

Neću pretjerati ukoliko antologiju, u skoroj perspektivi, dopišem listi obveznih literaturnih jedinica na studijima književnosti, posebice onih kolegija koji obuhvaćaju razdoblje od početka moderne u (ne samo) hrvatskoj književnosti do današnjih dana. Sistematizacija banijskoga književnog iskustva minulih oko stotinu i trideset godina, k tome, ukazuje i na neophodno (re)interpretiranje novije hrvatske...