Roald Dahl : Charlie i veličanstveno stakleno dizalo

A vi biste letjeli?

Biografija Roalda Dahla toliko je fascinantna da je nikako ne možemo preskočiti kad govorimo o njegovim knjigama. Od činjenice da mu je jedan od prvih poslova tijekom školovanja u internatu Repton bilo “grijanje WC daske za starije prefekte” u jesenskim i zimskim mjesecima (odatle averzija na statusno nasilje), preko iskustva borbenog pilota tijekom Drugog svjetskog rata, prilikom čega je 1941. godine njegov avion oboren u Libiji, uslijed čega Dahl dobiva vrlo tešku frakturu lubanje (kojoj je kasnije često pripisivao svoju spisateljsku kreativnost, kao i nepodnošljive glavobolje), ali nastavio je letjeti za RAF samo dva mjeseca nakon nesreće, čim mu se vratio vid i tijelo dovoljno oporavilo.

U nastavku, tu je poratna višegodišnja karijera Shellova benzinskog zastupnika u Keniji i Tanzaniji, internacionalna diplomatska i špijunska služba, stalno održavanje golemog nasljedstva svog oca (financijskog mogula brodskog prometa), pa sve do vokacije jednog od najcjenjenijih pisaca za djecu XX. stoljeća, poznatog po pisanju u kolibici u kutu vlastita vrta.

Čuven je i po tome što je izmišljao medicinske patente (za bolesnog sina) koje je kasnije prihvatila službena medicinska znanost i praksa, kao i po tome što je svoju voljenu suprugu, glumicu, nakon njezina trostrukog moždanog udara, toliko brižno i nježno njegovao da joj se vratila i sposobnost kretanja i sposobnost govora, dapače uspjela se čak vratiti i na pozornicu.

Kojim god da ga metrom mjerite – a možete recimo krenuti i odatle da mu je tata bio Norvežanin, majka Francuskinja, a on dijete koje je odrastalo u Velikoj Britaniji s jakim osjećajem da svijet koji poznaje kroz roditeljske prizme posve odudara od engleskog kolonijalnog dvorišta – Dahl je ljudsko čudo i čudo ljudskosti. I njegovi su tekstovi toliko otporni na konvencije da bi s njima trebalo spavati pod jastukom ili ih bar sebi poklanjati umjesto redovitog cijepljenja protiv gripe. 

Charlie i veličanstveno stakleno dizalo Dahl Roald

Prve priče koje je Dahl objavio 1946. godine tiču se upravo njegova pilotiranja, od kojih je najpoznatija “Over to You”, posvećena padu aviona i oporavku pilota u vojnoj bolnici. No, toj istoj letjeličarskoj tradiciji pripada i roman "Charlie i veličanstveno stakleno dizalo" (1972), koji nam je upravo stigao u razuzdano zaigranom, necenzurirano zafrkantskom i prštavo duhovitom prijevodu Lare Hölbling Matković (dahlovke dušom i jezičnim tijelom).  Jedino se u ovom tekstu ne leti avionima, nego jezikom. Dobro, leti se i neobičnim staklenim dizalom. Ali svakako na pogon obožavanja jezične igre. Uzmite ovaj razgovor Willyja Wonke i bakice Josephine:

“Milostiva”, reče gospodin Wonka, “ovo više nije lift.
Liftovi samo idu gore-dolje u zgradama. Ali sad kad nas
je uzdigao u nebesa, postao je dizalo. To je veličanstveno
stakleno dizalo.”
“A kako se održava u zraku?”, upita bakica Josephine.
“Nebeskim kukama”, reče gospodin Wonka.
“Vi ste meni nevjerojatni”, reče bakica Josephine.
“Draga gospođo”, reče gospodin Wonka, “sve vam je
ovo još novo. Kad budete kod nas dovoljno dugo, više
vam ništa neće biti nevjerojatno.”

Likovi: dvije žestoke bakice, dva “opaljena” djedice, jedan zbunjeni i uglavnom zabezeknuti roditeljski par, očaravajući Willy Wonka (izumitelj i vlasnik čarobne tvornice čokolade) te Charlie, stari Wonkin prijatelj i nasljednik, inače klinac. Moglo bi se reći da Wonka čitavoj Charlievoj obitelji, koju smo upoznali u prethodnoj knjizi "Charlie i tvornica čokolade", želi pokloniti jednu zračnu avanturu, koja igrom slučaja odlazi u nepredviđenom smjeru. Umjesto kratkog putovanja liftom do tvorničke destinacije, ekipa putnika završi u bespućima svemirske nepredvidljivosti. Pri tom bakica Georgina Wonkino oklijevanje da se izjasni oko raznih bestežinskih pitanja u prijevodu Hölbling Matković opisuje kao “vrdaliranje oko kere”, dok se astronauti američke letjelice u svojim najosjetljivijim trenucima zaprepaštenosti zazivaju “Nebukadneznara” (dakako s asocijacijom na Nabukodonozora).

Predsjednik SAD-a veli svojim podređenima da su “ćuknuti ko čuturica”, a strah se tjera sistemskim ukidanjem “štoakanja” (postavljanja pitanja što ako). Bakice i djedice lebde galaksijama bosi, samo u spavaćicama, malu obiteljsku družinu koja tumara galaksijom u liftu svjetske sile tretiraju kao desperadose, stroga dadilja predsjednika SAD-a šalje ministra naoružanja “u kut”, a pojavljuje se i vrlo opasna vrsta vanzemaljaca pod nazivom gamadljiva kljiljad. U originalu, predsjednik najmoćnije države svijeta čuveno Tolstojevo djelo naziva "Warren Peace" (igra riječima na engleski prijevod Tolstojeva romana, "War and Peace"), a Hölbling Matković ga prikladno prevodi "Ratimir". U nekom trenutku će predsjednik Amerike “problijediti poput Bijele kuće”, a zemlja Minusija dohvatit će ljude koji se baš silno žele domoći vječne mladosti.

Prevođenje ovog teksta je živi vulkan kreativnih mogućnosti, a prevoditeljica je – iz poglavlja u poglavlje podjednako domišljata – nadasve svjesna da se zvijezda padalica ovdje nužno pretvara u “kljide padalicu”, jer naši nebeski putnici u jednom naročito dramatičnom trenutku promatraju kišu čudovišta – kljidadi – koja para nebo i ruši se u dubinu svemira. Posebna je poslastica prevođenje stihova, iz kojih izdvajam jednu osebujnu dahlovsko-hölblingovsku tjeralicu: 

Trk o’tle! Putopraši šicke
Kroz bljočvarno sipće cvrtje
Crta, bjež, vjetropetno šu
Jer guždurski pljenirog huči.

Prema kraju teksta dolazimo i do osobita Wonkina izuma pilula za višedekadno pomlađivanje i zatim postaravanje (jer nikad s tim preokretanjem vremena ne ide sve kako treba, a bakicama i djedicama nije naodmet pokušati pobjeći od približavanja posljednjoj stanici), ali tu se opet pokazuje nešto neobično, naime da je najbolja dob u kojoj netko može biti baš ona u kojoj ta osoba i jest, a ne ona koja se naoko čini oportunijom.

Stoga ova knjiga za djecu i  odrasle (ako itko uopće može odlučiti kamo spada) nije samo ispunjenje ludog sna o nekontroliranom – i komediografski veoma uspješnom – letenju nebeskim orbitama. Dahl uvijek ima agendu koja nije vidljiva na prvi pogled, ali etički je veoma jaka. U ovoj knjizi, to je povjerenje koje čitava obitelj Charlieja Bucketa treba izgraditi prema svom čudnom i čudesnom dobrotvoru, čovjeku koji je njihovom sinu i unuku u prethodnom nastavku poklonio svoju tvornicu čokolade. Naravno da najprije svi misle da će ih dizalo doći glave i da će ih Wonka razbiti na tisuće komadića. Zbog toga i nastaje dio peripetija: nepovjerenje izaziva tučnjave i obračune, koji skreću dizalo s njegove prvobitne misije. Vremenom, obitelj Bucket prihvaća da sudjeluju u događajima koji se ne mogu objasniti, ali nadasve su stvarni i potresni.

Svaki od likova na svoj način sklapa pakt s principom čudesnosti, pri čemu je Wonka mahom dobrostiv prema svojim putnicima. Osim kad se sudari s čistom ljudskom pohlepom i sebičnošću same obitelji Bucket. Na tom mjestu se testira i Wonkino povjerenje u ekipu nasljednika: hoće li ih se odreći? Iz prve knjige znamo da je sklon predomisliti se oko svojih naklonosti.

Ipak, u "Veličanstvenom dizalu" i izumitelj je zreliji, bolje rečeno manje sklon vehementnim reakcijama uvrijeđenosti. Charliejeva obitelj i dalje je jednako siromašna, što je i jedan od razloga zašto Wonku doživljavaju s toliko interesa i opreza. Taj lik dobrotvora/izumitelja koji se skriva iza čudaštva napisan je s puno Dahlove ljubavi prema osobnostima čija se različitost vidi “na kilometre”. I ono što me uvijek osvoji u čitanju romana i priča ovog Velšanina po mjestu na kojem se konačno skrasio je duboko poštovanje prema svim vrstama privrženosti.

Bake i djedovi su neotuđivi dio obitelji, njihova namrgođenost nije razlog da ih se gleda svisoka, kao što ni Charliejeva mladost nije razlog da mu se ne prizna najveća uravnoteženost razmišljanja. Stariji ljudi su neusporedivo djetinjastiji od klinaca, ali pisac ih sve prigrljuje, čak i kad ih ismijava. Tome nasuprot stoje političari, previše skloni žrtvovati ljude za svoje materijalne ciljeve, ali čak i predsjednik SAD-a ima dadilju koju sluša, a koja je u stanju i zaustaviti ratnu mašireniju, prema kojoj Dahl njeguje brutalno sardoničan stav. Zanimljivo je da i pilot Saint-Exupéry u svojem "Malom princu" također pripovijeda priču o privrženosti, kao i da pad aviona ni u toj varijanti nije doživljen kao ono najgore što se čovjeku može dogoditi, nego kao početak avanture. Srčanost pilota i ratne dnevnike Saint-Exupéryja obožava i japanski majstor filmske animacije, Hayao Mijazaki, što već čini trokut velikana dječje književnosti i filma koji stasaju iz iskustva ili upravljanja avionom ili cijeloživotne fascinacije pilotiranjem.

Govoreći o osjećajima koji su sigurno najvažniji dio književnosti za sve uzraste, čovjek jednostavno zna da bi, da se slučajno nađe u istoj staklenoj kocki u kojoj se voze Backeti i Wonka, sigurno bio prihvaćen – čak i ako ga pokupe u pokrpanom kućnom haljetku ili bez gebisa. To je glavni razlog zašto se knjiga može čitati mnogo puta. Slobodna je od (nepodnošljive i neumjetničke) didaktičnosti, jednako kao što je otvorena humoru, provokaciji i zafrkanciji. To je i razlog zašto se može bogato nadopisivati i dramatizirati, adaptirati u razne vrste igara, filmova, predstava.

Nikakva politička korektnost ne može joj naškoditi, iako “The Guardian” bilježi kako u Velikoj Britaniji od ove godine postoje izdanja "Charlieja i tvornice čokolade" koja pridjev “debeo” zamjenjuju pridjevom “pozamašan”, a riječ “ružan” naprosto izbacuju iz teksta. Zašto? Jer postoji strah da će Dahlova sklonost da demonstrira i demontira društveno nasilje djecu sablazniti. Genijalni dosezi pedagogije nisu u stanju spriječiti bullying, ali zato čupaju riječi iz tekstova koji osnažuju djecu upravo oko prepoznavanja i ovladavanja etiketama i međuljudskim okrutnostima.

Ali da odgovorim na pitanje iz početka ove recenzije: Roald Dahl zna koliko je letenje – pisanje, čitanje – neodoljivo i opasno. I kao da nas čitavim romanom pita: a vi? Biste li se vi usudili? Makli biste se od sigurnih uporišta? Je li za vas letenje ona sitna prašina koju Zvončica tako elegantno posipa po gostima Petra Pana – ili biste podnijeli i neke male turbulencije? Možda mi se najviše sviđa što knjiga nije ni na koji način pristojna. Zato što ni igra nikad nije posve umivena i bontonizirana. U tome i jest čar. Još samo da se Znanje kao izdavačka kuća konačno udostoji da prevoditeljicu Roalda Dahla lijepo suautorski potpiše na naslovnu stranicu, umjesto da se pretvara kao da je Dahl magično sletio u hrvatski jezik nekim svojim izumiteljskim trikom – i zbilja bismo mogli reći da Dahl u Hrvatskoj ima idealne zastupnike.

Ali i mimo te uigrane bahatosti izdavača prema prevodiocima, toliko često skrivenima i potpisanima “unutra”, da nitko ne pomisli koliko su važni za transfer literarne kvalitete, "Charlie i veličnastveno stakleno dizalo" je dragulj od jezika. Ne samo da ćete ga čitati raznim generacijama, nego i voljeti. Tako mi mandarina starokineskih, letjet ćete.

Roald Dahl

Charlie i veličanstveno stakleno dizalo

• Prijevod: Lara Hoebling Matković
• Znanje 11/2023.
• 168 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789533608402

U veličanstvenom staklenom dizalu, Willy Wonka, Charlie Bucket i njegova obitelj krstare tristo metara iznad tvornice čokolade. Pod sobom vide cijeli svijet, ali nisu sami. Svemirski hotel SAD lansiran je samo koji dan prije. A u njemu vreba GAMADLJIVA KLJIDAD - najokrutnije zvijeri u svemiru! Mogu li ih Charlie i Willy Wonka spriječiti da ne unište sve pred sobom?