Ono što može (i ne mora) biti problem, sukladno horizontu očekivanja, autorov je 'povratak' u komfornu stvaralačku zonu, pri čemu je riječ o posezanju za poetičkim obrascima kakvi, s izuzetkom prvijenca i nedavne zbirke pjesničkih proza ('Knjiga praznika'), mogu biti protumačeni kao 'igra na sigurno'. Iz tog proizlazi sljedeća nedoumica: ima li uopće smisla proizvoditi 'homonimne zbirke' jednu za drugom?

Čitamo u 'Djevojčici' intimističke zapise o ženskom rastu i razvoju u periodu od posljednjih pedesetak godina, znači, ispovijed žene rođene desetak godina prije prijelomne '68, čija se prva polovina života svodi na kronologiju neugodnosti od kojih mnoge dok su se događale nisu bile osviještene, a kamoli klasificirane kao poniženje ili nasilje, tek kao bizarnost ili eto, nevažan incident.