Što najavljene izmjene Zakona o porezu na dobit znače za kulturne i kreativne industrije?
Ne znam jeste li primijetili da je prošlog mjeseca završeno "Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona" kojeg je u raspravu pustilo Ministarstvo financija. Na žalost, većina strukovnih udruženja u knjižnom sektoru zauzeta je svojim "klasičnim" aktivnostima pa im onda ispod radara prođe problematika izuzetno značajna za cjelokupni sektor kulturnih i kreativnih industrija. Istine radi, tek sporadično su se oglasile strukovne udruge iz drugih branši, npr. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU), Savez udruga Klubtura, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske i drugi, dok je čast knjižnog sektora obranilo (očekivano) Društvo hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP), vjerojatno najorganizariniija strukovna udruga u sektoru knjige koja ozbiljno brine i o "sindikalnim" pitanjima svojeg članstva.
No, zašto bi se i pametni i knjiški ljudi trebali baviti načinom utvrđivanja porezne osnovice, poreznim stopama, mogućnostima korištenja poreznih olakšica, oslobođenja i poticaja, rokovima, načinima plaćanja poreza... i zašto se u fokusu predloženih izmjena Ministarstva financija našao samo sport ali ne i područja kulture, umjetnosti, obrazovanja ili humanitarne i socijalne djelatnosti, rad s djecom i mladima te osobama s invaliditetom? Što je s kreativnim i kulturnim industrijama?
"Sportske aktivnosti su dio odgojno obrazovnog sustava, čime je utvrđena važnost sporta za razvoj i zdravlje mladih. Sport se danas, među ostalim financira i donacijama i sponzorstvima. Stoga, porezni tretman sponzorstva i donacija (darovanja) ima važan učinak na obveznike poreza na dobit. Zakonom je uređeno kako su darovanja ili donacije porezno priznati rashod, pod propisanim uvjetima. Kako bi se potaknuli porezni obveznici da sve više sudjeluju u financiranju sportskih organizacija usmjerenih na razvoj i poticanje društveno korisne sportske djelatnosti, ovim Prijedlogom zakona se propisuje mogućnost dodatnog umanjenja porezne osnovice za već porezno priznate rashode sponzorstva. (...) Propisuje se kako se porezna osnovica može dodatno umanjiti za rashode sponzorstava sportskih organizacija usmjerenih na razvoj i poticanje društveno korisne sportske djelatnosti, prema ugovoru o sponzorstvu." (Ministarstvo financija)
Ako porezne olakšice vrijede samo za sport, to ograničava njihovu spremnost da sponzoriraju kulturne, znanstvene ili obrazovne programe koji jednako doprinose zajednici.
No, čak i iz sportskog sektora upozoravaju da će najveći dio ovakvih olakšica vjerojatno završiti u sponzorstvima velikih sportskih klubova i profesionalnih organizacija, dok će manji lokalni klubovi — koji u mnogim sredinama predstavljaju jedinu dostupnu sportsku, edukativnu i društvenu aktivnost za djecu i mlade — ostati zanemareni i bez značajnije koristi od ove mjere. Iz drugih područja ova predviđena ulaganja u sport uglavnom se ocjenjuju kao pozitivan iskorak prema poticanju društveno korisnih aktivnosti i djelatnosti, ali se i ukazuje na "diskriminacijski karakter takvih poreznih olakšica koje isključivo favoriziraju sport i ne tangiraju i sve druge opće i društveno korisne djelatnosti.
"Poduzetnici danas sve češće žele ulagati u društveno korisne projekte, ali očekuju i jasne fiskalne poticaje koji takva ulaganja prepoznaju i podržavaju. Ako porezne olakšice vrijede samo za sport, to ograničava njihovu spremnost da sponzoriraju kulturne, znanstvene ili obrazovne programe koji jednako doprinose zajednici." Ističu i kako su u brojnim europskim državama već prije uspostavljeni uspješni poticajni modeli, kroz efikasne porezne olakšice namijenjene umjetničkom i kulturnom sektoru, a što sve doprinosi razvoju, rastu i održivosti kulturnih djelatnosti.
I prevoditelji i likovnjaci predlažu izmjene i dopune, npr. po uzoru na sport povećanje porezno priznatih rashoda, uz uključen dodatni odbitak za donacije i sponzorstva u kulturi koji bi ciljano gađao udruge, institucije i samostalne projekte, iznad važećeg općeg limita od 2% prihoda na 10%, uz jasne kriterije i nadzor; poticanje domaćih poslovnih subjekata na ulaganja u sve vrste umjetničkih djela, uključujući knjige, kroz uspostavu amortizacije, te tretiranje takvih ulaganja kao porezno priznatog rashoda itd.
Ne bi bilo loše da se strukovne udruge iz različitih sektora kulturnih i kreativnih industrija brzinski okupe na jednom zajedničkom brainstormingu, usklade vlastite interese, a onda i izbore da se njihovi predstavnici uključe u radnu skupinu koja bi se bavila izradom novih propisa poput predloženog.
** Ovaj članak je autorova kolumna prvotno objavljena u prilogu za knjigu BestBook tjednika Express.