Bez obzira na ishodišno turobno ozračje ovaj grafički roman u cjelini je vedar i vrlo duhovit, zahvaljujući nizu komičnih, nadrealnih situacija i uspjelih fora apsurda. Pripovijest je ispunjena tugaljivošću, ali onom pomirljivom, gotovo slatkom, onakvom kakva spašava od tjeskobe kad su ljudi toliko mudri ili bar zreli da se ne muče stanjima koja nisu kadri promijeniti, nego svoj život, kakav jest, umiju...

Svoje će univerzume Žeželj graditi od sjena, aluzija, metafora, zaustavljenih pokreta, slutnji i apsurda - jezik će često stavljati na drugo mjesto, a nekad mu ni neće dati prostora – i takvima će im se, svakim novim stripom, uvijek ispočetka vraćati, nadograđujući sad ovaj, sad onaj detalj ne bi li, nekad u budućnosti, zatvorio gestalt i dobio kompletnu sliku svijeta pretočenog u strip.

Od spektakularnih Kordejevih masovki i divljih scena u blatu gdje, kao kod Hermanna, 'svaki lik smrdi na sebi svojstven način', do Macanovih sporadičnih izleta u vesele bizarnosti s mrtvim bebama ili narušavanja tvrde atmosfere parafraziranjem šeretskog Brixyjevog jezika 'Maršal Bass' isijava zaraznu energiju i kreativno veselje kakvo se već godinama nije vidjelo u umornim, dugovječnim serijalama koji...

Reklamu uglavnom ne možeš platiti, stoga bi bilo idealno da na nekakvoj državnoj televiziji, koja bi se trebala brinuti o kulturnim potrebama građana (svi na kraju plaćamo pretplatu), postoji nekakva emisija koja bi sustavno pratila i strip. Sam tu teško išta mogu postići. Za takve bi stvari bio potreban sustavni angažman cijele branše ili cijele kulturne sredine.

Od čistih putopisno-anegdotalnih zapisa, preko socio-političkih komentara pa do sasvim osobnih snova i strahova - u osamnaest poglavlja 'Nemirnog mora' nailazimo na mješavinu diskursa povezanih 'neatraktivnom', a opet simbolički primjerenom, linijom laviranog tuša kojom se dodatno naglašava nestalno, fluidno stanje egzila u stalnoj potrazi za konkretnim oblikom.