Tradicionalnu nagradu 'Andrija Maurović' za životno djelo na području hrvatskog stripa u 2019. godini dobio je Krešimir Zimonić, za svoj sveukupni doprinos. Ne samo kao strip autor, scenarist i crtač, jedan od najistaknutijih i najoriginalnijih na ovim prostorima, od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća do danas, nego i kao urednik, inicijator i pokretač strip-manifestacija.

Bez obzira na ishodišno turobno ozračje ovaj grafički roman u cjelini je vedar i vrlo duhovit, zahvaljujući nizu komičnih, nadrealnih situacija i uspjelih fora apsurda. Pripovijest je ispunjena tugaljivošću, ali onom pomirljivom, gotovo slatkom, onakvom kakva spašava od tjeskobe kad su ljudi toliko mudri ili bar zreli da se ne muče stanjima koja nisu kadri promijeniti, nego svoj život, kakav jest, umiju...

Svoje će univerzume Žeželj graditi od sjena, aluzija, metafora, zaustavljenih pokreta, slutnji i apsurda - jezik će često stavljati na drugo mjesto, a nekad mu ni neće dati prostora – i takvima će im se, svakim novim stripom, uvijek ispočetka vraćati, nadograđujući sad ovaj, sad onaj detalj ne bi li, nekad u budućnosti, zatvorio gestalt i dobio kompletnu sliku svijeta pretočenog u strip.

'Willinghamove 'Bajke' utjelovljuju sam medij stripa. Unutar labavih pravila fiktivnoga svijeta (u svakom trenutku podložnih promjeni) nudi se mogućnost pisanja i crtanja svega, u svim zamislivim ikoničkim i simboličkim registrima, ograničena 'tek' komercijalnim učinkom.

Brzina pripovijedanja, nonšalantno shvaćanje dramaturgije, trivijalni dijalozi i slična veselja guraju "Staklene mačeve" u smjeru holivudske ideje fantastičnog spektakla, a to je paradigma kakvu nemamo potrebu još jednom prežvakvati u stripu.