Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Matko Vladanović ×

Kritika • 03.02.2017.

Damir Karakaš : Sjećanje šume

Svaka od crtica od kojih se sklapa 'Sjećanje šume' zatvorena je cjelina, i svaka je dovoljno jaka da može stajati sama za sebe pa se putnik, prolazeći labirintom, na svakoj postaji može odmoriti, odustati od putovanja ili odlučiti pokušati ponovno, prilazeći mu iz drugog pravca.
Kritika • 26.01.2017.

Dinko Telećan : Azijska suita

Jedno je gledati slike prirode, ljudi i građevina, a sasvim drugo te iste stvari iskusiti pomoću tuđe pripovijesti. Vješto napisan putopis prevodi jednu kulturu u drugu, prikazuje susret svjetova i sve to uređuje tako da izgleda i zavodi drugačije od tekstova turističkih brošura.
Kritika • 20.10.2016.

Milena Benini : Prodavač snova

U "Prodavaču snova" nije tehnologija ni tehnološki ratio ono što mijenja i definira ljudske odnose, već su to intenzitet razumijevanja sebe i volja za gnozom (u starogrčkom, a ne postkršćanskom smislu) posredovani, dakako, fantastičnim mehanizmom jer ništa osim realističke dogme takvo što ne brani.
Kritika • 06.09.2016.

Sylviane Corgiat, Laura Zuccheri : Stakleni mačevi

Brzina pripovijedanja, nonšalantno shvaćanje dramaturgije, trivijalni dijalozi i slična veselja guraju "Staklene mačeve" u smjeru holivudske ideje fantastičnog spektakla, a to je paradigma kakvu nemamo potrebu još jednom prežvakvati u stripu.
Kritika • 15.06.2016.

Olja Savičević Ivančević : Pjevač u noći

Žanrovska hibridizacija, formalna organizacija, metatkstualnost i lutanje šumom (pop)kulturnih citata nisu ni najjači ni najprivlačniji elementi proze Olje Savičević Ivančević. I ovdje, kao i drugdje, njen glas se najjače čuje u jeziku, mikropriči i mikroeseju, neovisno o tome u službi čega ti isti elementi stoje.
Kritika • 04.01.2016.

Helena Klakočar : Nemirno more

Od čistih putopisno-anegdotalnih zapisa, preko socio-političkih komentara pa do sasvim osobnih snova i strahova - u osamnaest poglavlja 'Nemirnog mora' nailazimo na mješavinu diskursa povezanih 'neatraktivnom', a opet simbolički primjerenom, linijom laviranog tuša kojom se dodatno naglašava nestalno, fluidno stanje egzila u stalnoj potrazi za konkretnim oblikom.
Razgovor • 21.10.2015.

Milena Benini: Htjela sam biti Zagorka kad porastem

Ni jedan žanr nije automatski ni dobar ni loš, to je samo sredstvo izražavanja. Bez obzira bavim li se vampirima, iscjeliteljicama, vješticama, astronautima, uvijek nekako završim na pitanju toga što nam određuje identitet, kako se definiramo, što je obitelj, kako se stvaraju međuljudski odnosi.