Ivan Lutz, Gordan Sundać : Drum

Ivan Lutz, Gordan Sundać: Drum

Drum Lutz Ivan, Sundać Gordan

S obzirom na to koliko je mala hrvatska SF-zajednica, koliko je u pravilu nevidljiva izvan užeg kruga poklonika i koliko, poput ostale braće po pismu, pati od uobičajenih veselja domaćeg književnog sektora, pravo je čudo da posljednjih godina iz nje uspije izaći više od jednog romana godišnje. Prošle je godine izašlo petnaestak romana s predznakom SF-a, nekoliko zbirki priča, nešto časopisa i fanzina pa se čini kako, svim preprekama unatoč, ljudi pišu, stvaraju, objavljuju i ne mare mnogo za standardne Žiljak/Šakićeve žalopojke o kvaliteti priloga koje se, iz godine u godinu, mogu pročitati u uvodnicima "Ubiqa".

I ne samo da se romani sporadično objavljuju, nego se pokreću i nove biblioteke posvećene upravo njima. "Drum" je prva knjiga novopokrenute biblioteke "Solaris" (uzmite ovo "novopokrenute" sa zadrškom; ima više od godine dana otkako je objavljena) koja bi tijekom nadolazećih godina trebala publici ponuditi probranu selekciju domaće žanrovske proze. U ovom slučaju, žanr je shvaćen u najširem mogućem smislu – kao Spekulativna Fikcija – i ne planira se ograničiti samo na znanstvenu fantastiku.

Riječ je o dobrodošlom projektu (još od zamiranja "Mentora", duže forme domaćeg žanrovskog pisma nemaju "kućnog nakladnika") čiji će uspjeh s jedne strane ovisiti o kvaliteti izbora, a s druge o vidljivosti istoga u žanrovskom i srednjestrujaškom krugu. Kako vidljivost u žanrovskom krugu nije upitna (Hangar 7, izdavač biblioteke, od 2011. uspješno gura svoj najpoznatiji projekt – književni časopis "Sirius B", a i Davorin Horak, urednik i vlasnik spomenute kuće, prilično je agilan u promociji vlasitih izdanja), ostaje nam proširiti glas, ma kakav on bio, i ostatku čitateljske populacije pa na ovom mjestu možete očekivati periodične izvještaje o rezultatima Horakove kuhinje.

Autori "Druma", Ivan Lutz i Gordan Sundać, premda sasvim nepoznati u srednjestrujaškim krugovima, nisu početnici iako Lutz za sobom ima nešto više ispisanih redaka. Lutz je objavio desetak priča i roman "Zovite ju zemlja" koji je, nakon muke s domaćim izdavačima, objavio u Srbiji kod Čarobne knjige. Prvo izdanje u uobičajenih 500 primjeraka romana "Zovite ju zemlja" u kratkom se roku rasprodalo pa je tako Lutz istovremeno postao i prvi domaći SF-pisac koji je svoj prvijenac objavio u Srbiji i "dečko koji obećava" (iako je već tada imao 35 godina, no znate kako to ide u domaćem književnom svijetu). Sundaćev je opus nešto skromniji. Bibliografska bilješka navodi nekoliko SF-priča objavljenih u zbirci "Marsonic", a ovo mu je prvi roman.


Riječ je o romanu sagrađenom na temeljima pulpa, negdje na granici književnosti koja se svojim angažiranim parolaštvom doživljava ozbiljno i književnosti koja - dok frcaju bumbe, rašpe, rivolveri – svemu tome pristupa s figom u džepu. No, i mi figu za trku imámo pa nam je dužnost izaći na megdan i s ozbiljnim se suočiti ozbiljno, a s neozbiljnim – kako zaslužuje.

Imam problem s hibridima. Žanrovskim, dakako. Nemam ništa protiv hibridnih sorti kukuruza. U teoriji, žanrovski hibridi nemaju razloga ne funkcionirati. Na papiru, pak, to rijetko čine. Uglavnom zbog toga što hibridni pisac ne poznaje/ne voli sve žanrove podjednako pa neki od njih neminovno pate. I rijetko se događa da priča baš traži više od jednoga. Još kad su, kao u slučaju "Druma", pisca dva, a žanra barem četiri (dopuštam mogućnost da sam kojeg previdio/zanemario), pravo je čudo ako sve uspije ostati na okupu.

"Drum" nam tako nudi horor, SF, denbraunovski triler s tajnim društvima i crkvenom ikonografijom, fantastiku i možda još ponešto. Začudo, stvar funkcionira. Ne funkcionira najbolje, da se razumijemo, ali vozi. Poput trideset godina starog golfa s novim lakom i kožnim sjedalima koji na tehničkom ipak prolazi tek milošću zaposlenika. "Drum" je roman koji sve karte stavlja na tehniku i stil, dok se uvjerljivošću i širinom ideja baš i ne odlikuje. Ne bi me to smetalo da je ostao u području denbraunovskog trilera, no zašavši u područje SF-a otvorio se i takvoj vrsti kritike. Da bi ga se uopće ozbiljno shvaćalo, SF mora ponuditi nešto više od ukrasne, manirističke, kostimografije, a upravo su to elementi na kojima se ovdje najviše radilo.

"Drum" pripovijeda nekoliko različith pa potom spojenih priča, razbacanih po raznim krajevima i vremenima. Čvorište susreta različitih pripovjednih rukavaca malo je selo Bebrin, misteriozno mjesto s teškom i mračnom prošlošću, odvojeno od civilizacije i njenih progresivnijih tekovina. Jedan od spekulativnih momenata romana postavlja priču u 2099. godinu, u vrijeme nove crkvene reformacije, ovaj put zasnovane na dvjestotinjak godina starijem spisu "Reforme" svećenika Laboriana Quinna. U vremenu u kojem se odvija taj ogranak pripovijesti, crkvena je reformacija uzela maha, zahvativši i zamijenivši cijelu tradicionalnu Petrovu Crkvu.

Krajnji rezultat ovog fantastičnog događaja (zbog čega, uz manja tehnološka "nepodudaranja" s današnjim vremenom i možemo govoriti o spekulativnoj fikciji) je novi polet kršćanstva, napokon otrgnutog iz ruku nacifranih, moćnih, institucionaliziranih Tumača i vraćenog narodu u formi žive, međuljudske, empatične riječi. Novi crkveni ustroj ne sviđa se, naravno, svima pa tako ni vladarima iz sjene (tu sad zamislite tajna društva i svu klasičnu ikonografiju koja uz njih ide) koji svoje vrijeme provode kujući zavjere i radeći na povratku starog poretka. Niz raznolikih događaja (a zaista nema smisla da tu sad prepričavam tko koga goni i zašto) okupit će aktere ove pripovijesti u Bebrinu, a tamo će prave nevolje tek početi. Kako se obično dogodi na mjestima s temporalnim poremećajima, duhovima i ostatcima ostataka nekad moćne inkvizicije.

U segmentima u kojima je dobar, "Drum" je zaista dobar. Poglavlja ispunjena jezom i, pretpostavimo slavonskim, maglama, poglavlja sa zelotskim jezikom provoditelja božje pravde, poglavlja s portretom Bebrina i tamošnjih mještana – sva poglavlja usko vezana uz izgradnju atmosfere horora, napetosti, neizvjesnosti, straha i usuda sjajno su napisana. Lutz i Sundać uvlače čitatelje u nepoznati, a opet poznati svijet u čijim okvirima ima mjesta i za igru proze, i za refleksiju o svijetu izvan nje.

Potaknuta lokalnim pričama i legendama, terenski istražena i proživljena, Lutz/Sundaćeva fikcija mračne Slavonije zaziva slične pothvate poput Kingovih fantastičnih zahvaćanja u tkivo Mainea ili Lovecraftovih rekreacija Nove Engleske. Pripovijest je prohodna, a raznolika meandriranja i promjene pripovjedačkih glasova mogu se jasno pratiti. Stanke su izvedene na pravim mjestima, elementi misterija ravnomjerno bujaju sve do završnih stranica i ponekad izgleda kako i Lutz i Sundać suvereno vladaju zanatom, donoseći u hrvatsku književnost dašak prave avature – one optimistčne – s junacima i pozitivnim ishodima, endemske vrste literature kojoj još nije dodijeljeno adekvatno državno tijelo za zaštitu.

I neću reći da sve to ode u vražju mater, jer ne ode, ali konačni proizvod pati od nekih "sitnica" koje se, okupljene na gomili, više i ne čine tako beznačajnima. Nije to samo danak tradiciji pulpa, notorno nonšalantnoj prema zahtjevima srednjestrujaške proze, već je to i posljedica brzog i nemarnog pisanja zbog kojeg  dobra ideja pati više no što bi trebala.

Nova crkvena reformacija, primjerice, dobra je ideja. Prigodna je to stvar, 'nako – angažirana, za romaneskno istraživanje pomoću književnih manevara spekulativne fikcije. Ona ostaje dobra čak i kad je njena mehanika posve neuvjerljiva (svemoćno, svevideće i sveinfiltrirano tajno iluminatsko društvo zvano "Oko" izgubi sav svoj višestoljetni utjecaj bez nekog posebnog razloga – valjda zato što pripovijest tako nalaže), čak i onda kad se pokuša nasilu pojačati parolaškim antireligijskim propovijestima (trenutak u kojem se između pripovijesti i propovijedi brišu sve granice) kojima i Lutz i Sundać, baš poput starijeg im brata Dawkinsa, pokazuju kako ni s teologijom ni s religijom nemaju velike veze. No, samo s dobrom idejom ne može se daleko, posebno kad ista ostane u sjeni ostalih sastavnica romana.

S jedne je strane legitimno posvetiti roman multižanrovskom manirizmu i sve "bitne" stvari ostaviti na razini skice (pogotovo kad se, kao ovdje, ostavi otvoren kraj koji funkcionira kao obećanje o iskupljenju u nekim idućim nastavcima). S druge strane, nakon što prođemo kroz skoro tri stotine stranica potjere za odmetnutim svećenicima, potrage za tajnama skrivenih rukopisa i ostalih doksočica kojima nam Lutz i Sundać plijene pozornost žudimo za nekom vrstom pametnijeg odgovora na pitaja svrhe od onoga koji se nudi – zli ljudi su izgubili moć, pa je sad svim silama nastoje vratiti.

Nivelacija jezika također je zgodna stvar. Praktična je i čitatelji je vole (s razlogom se većina domaćih djela iz 19. stoljeća ne reizdaje u svom izvornom obliku), no kad svi likovi govore jednako, neovisno kojem vremenskom razdoblju pripadaju, tada se s pravom pitamo je li tu samo riječ o maru za čitatelja ili poslovičnom nemaru, uobičajenoj redukciji stvari u kojoj uvijek nagrabuse nebitne stvari poput jezika.

Dalo bi se tu izvući još štogod. Poput likova i motiva koji ne služe ničemu doli izgradnji atmosfere, ili eksperimentalnog poigravanja žanrovima sumnjive svrhovitosti, a ni dramaturgija završnih obračuna ne spada u lijepe pirmjere zanata, no nema nekog smisla tražiti dodatne igle u ionako nestabilnom plastu sijena.

Onaj dio posla do kojeg im je stalo, autori "Druma" obavljaju dobro. Riječ je o zabavnom, mjestimice iritantnom, romanu kojem su šarene žanrovske tehnikalije progutale smisleni sadržaj. Takvo što bi i prošlo u nekim drugim vremenima no danas na takve stvari gledamo malo podozrivije. Tu rupu si je sam SF iskopao. Nakon što je godinama tražio "priznanje" pa ga na kraju zasluženo i dobio, povratak na neke starije estetike ne čini se izrazito hvalevrijednim potezom. Možda bi to i imalo smisla kad bi bila riječ o reakciji na zasićenje novim smjerom žanrovskoga pisma, no o takvoj vrsti zasićenja se, nažalost, još uvijek ne može govoriti.

U svakom slučaju, i za Lutza, i za Sundaća i za naslove biblioteke "Solaris" još ćemo čuti, a kakvog će karaktera biti ti glasovi, ostaje nam za vidjeti.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Ivan Lutz Gordan Sundać

Drum

• Hangar 7 10/2014.
• 282 str., meki uvez
• ISBN 9789538048005

"Drum" nudi horor, SF, denbraunovski triler s tajnim društvima i crkvenom ikonografijom, fantastiku i možda još ponešto. Nekoliko različith pa potom spojenih priča, razbacane su po raznim krajevima i vremenima. Čvorište susreta različitih pripovjednih rukavaca malo je selo Bebrin, misteriozno mjesto s teškom i mračnom prošlošću, odvojeno od civilizacije i njenih progresivnijih tekovina...