Za Bodardičine protagoniste na prvom je mjestu odgovornost prema obitelji, potom prema caru, a sebstvo je gurnuto u prikrajak, možda nezadovoljno no pacificirano nekom od stotina dostupnih distrakcija. Bodard svoj svemir ne piše kao anti-utopiju, niti se išta od spomenutog nameće kao primarna tema. Svijet je dan i u njemu se može samo egzistirati na rođenjem ili zaslugama dodijeljenom mjestu.

Jedna anegdota... kada je izašao drugi nastavak Jacksonovog Hobbita, ekipa je hrlila u knjižare i tražila i književni nastavak. 'Oprostite, trebao/la bi drugi dio Hobbita.', na što bi dobar prodavač pojasnio o čemu je riječ. Danas, bojim se da kada bi netko došao s takvim upitom u knjižaru, prodavač bi pogledao u kompjutor i rekao da imaju samo prvi dio.

'Drum' nam tako nudi horor, SF, denbraunovski triler s tajnim društvima i crkvenom ikonografijom, fantastiku i možda još ponešto. Začudo, stvar funkcionira. Ne funkcionira najbolje, da se razumijemo, ali vozi. Poput trideset godina starog golfa s novim lakom i kožnim sjedalima koji na tehničkom ipak prolazi tek milošću zaposlenika.