Jasmina Kosanović : Da bi vidio kakva je kuća
Da bi vidio kakva je kuća zbirka je kratkih zapisa i poetskih fragmenata, snažnog lirskog naboja i jasno prepoznatljive autorske poetike, strukturiranih kroz intimni mozaik sjećanja, čežnji i unutarnjih slika.
Da bi vidio kakva je kuća
U nizu introspektivnih zapisa kroz različite motive: kuće, obitelji, mora, putovanja, prirode koji se isprepliću s prizorima ljubavi, čežnje, samoće i gubitka, tijela, porijekla i odnosa prema precima, traumama i nasljeđu žena u obitelji, autorica istražuje identitet i vlastitu pripadnost.
U književnom smislu, zbirka Da bi vidio kakva je kuća (Sandorf, 2026) naslanja se na tradiciju poetske proze i fragmentarnog zapisa, ali čuva vlastiti, autentični ton. To je rukopis koji prelazi granice autobiografskog i intimnog te ulazi u sferu univerzalne lirike.
Knjiga je otisnuta u velikom formatu, na debelom mat papiru i vrhunskoj kvaliteti tiska, a kad je otvorite, zamiriše na boju. Njome se izmjenjuju tekstovi i ilustracije – neke kao popratni dio teksta, a neke samostalno, u obliku duplerica. Zavirite u svijet koji nam donosi vizualna umjetnica i poznata lutkarica Jasmina Kosanović, koja se ovom knjigom prvi put predstavlja i kao autorica poezije za odrasle, koju prate njezine ilustracije.
Ja bih da nekom stanem u dlan, da zaiskrim, oživim, da stanem pod pazuh.
Da sam gorda i nježna, sitna i snažna, u hodu da zavijori moj bok pod nečijim kaputom.
Ja bih da poplavim od mora što se ulijeva na moje grudi, da zvjezdače i koralji zacrvene moje obraze i usne.
Prodat ću sve svoje želje za par morskih puževa prvom koji naiđe. Nek ih nosi što dalje od mene. Okrenut ću se, staviti ih u kosu i pustiti da me želje minu.
Ja bih da stanem nekom u oko.
Ja ne želim miris cijeđene naranče.
Želim naranču prepolovljenu, njen sok na stolu, po rukama da mi se cijedi.
Ne želim žvake s okusom mente.
Želim mentu među zubima i na jeziku, da je meljem i mrvim.
Ja ne želim pola od svega.
Želim zaroniti i ne misliti o dijeljenju.
Ja sad idem na put.
Vratit ću se u listopadu,
kada lišće požuti, kada zaboravi svoju mladost i izgubi nadu u zeleno sutra.
Ja sad idem na put.
Hodat ću i gledati, trošiti sve što nemam na sve što želim.
Pravit ću se da sam netko drugi.
Zvonit ću i kucati na prozorska stakla, kao stari mačak.
Ja sad idem na put.
Pokazat ću pasoš i sjesti na sredinu aviona.
Ako padne, možda preživim.
Ja sad idem na put, s kartom u jednom smjeru i s dvije za natrag
U mojoj obitelji s mamine strane, sve su žene imale jake bokove; nedugih nogu, s izraženim lomnim strukom, oblim trbuhom i velikim grudima.
Možda iz straha koji je ostao iz logora i rata, trauma gladi prenijela se na sljedeće generacije.
Jele su, pekle kolače, spremale džemove, ajvare, zimnice i slastice.
Hranile su sebe i druge.
Hrana je bila lijek, razonoda i pokora.
Kupila sam torbu, skoro sam i prsten kupila.
Od prstena sam odustala, on je stari znak da si nečiji, a torba, u nju stane najnužnije,
Olovka, blok, lijek.
U duši, glavi i srcu sam mačka,
A vjerna sam kao pas.
Ona te voli k
Lijepo snivaj K. Jer ona tebe voli.
Još uvijek piše po ulicama, ispisuje slova tvog imena: klaudio, ljubavi moja.
Slatko snivaj, klaudio, jer ja ti ne mogu pisati ime velikim slovom.
Ona te sanja kako joj mašeš s proplanka sav u zelenom,
modrom i bijelom, dok u njenoj ruci miriše cvijeće.
Ljiljani i drijenak, kao na proslavi.
Budi miran, klaudio, ona će te čekati i kad sve druge odu.
Ona će sjediti na stubama ispred crkve svetog Nikole,
čekati da se mjesec još jednom okrene.
Ne brini i ne vraćaj se, klaudio, ona ionako ne bi znala što s tobom da se vratiš.
Ne zna ona ni što sa sobom, klaudio.
Ne umišljaj si da si joj veći od života, njoj je samo čekanje veće od života k.
Zato ostani tamo gdje jesi, klaudio, na fasadi.
O autorici
Jasmina Kosanović vizualna je umjetnica koja svoj izraz gradi kroz ilustraciju i tekstil, od malih skulptura do prostornih instalacija. Diplomirala je dizajn odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a njezin se rad postupno razvijao prema izrazu u kojem se slika i priča prirodno isprepliću. Ilustracijom se izražava u knjigama, katalozima i drugim vizualnim materijalima, dok su njezine tekstilne i lutkarske instalacije izlagane u galerijama i muzejima. Posljednjih godina sve se više posvećuje ilustraciji, osobito u području dječje knjige. Ovom knjigom prvi put se predstavlja i kao autorica poezije za odrasle, koju prate njezine ilustracije.
Da bi vidio kakva je kuća
- Sandorf 04/2026.
- 108 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533516233
- Cijena: 22.50 eur
- Kupi knjigu!
'Da bi vidio kakva je kuća' Jasmine Kosanović zbirka je kratkih zapisa i poetskih fragmenata, snažnog lirskog naboja i jasno prepoznatljive autorske poetike, strukturiranih kroz intimni mozaik sjećanja, čežnji i unutarnjih slika. U nizu introspektivnih zapisa kroz različite motive: kuće, obitelji, mora, putovanja, prirode koji se isprepliću s prizorima ljubavi, čežnje, samoće i gubitka, tijela, porijekla i odnosa prema precima, traumama i nasljeđu žena u obitelji, autorica istražuje identitet i vlastitu pripadnost.