Ako je Novi zavjet baziran na nekoliko kanonskih evanđelja, vrijeme koje je izrodilo fenomen 'fake facts' sva je tumačenja dovelo u pitanje, a teorije zavjere pretvorene su u komercijalne književne fenomene s golemim medijskim feedbackom. Josip Mlakić ne cilja na to, nego na užitak u istraživanju mogućnosti alternativnog tumačenja i Barabe kao bića sa moralnim i emotivnim kapacitetima.

Zanat je u 'Lovostaju' doista na zavidnom nivou, što se vidi na gotovo svakoj stranici, povrh svega - i ne manje važno - očiti užitak u pisanju, istraživanju koje prethodi pjesmi. Ponovo su sveprisutni motivi organskog: stablo, šuma, zemlja. Dobro je da je tako, jer iz toga je, uostalom, proizašla i ljepota 'Početnih koordinata'.

Danas pisci trguju identitetima. Bit će ovakvi ili onakvi, ako će im to osigurati visoku nakladu, ako će time biti prihvaćeni u nekom umjetničkom klanu, ili će dobiti potporu sustava. Međutim, i za to je potrebna neka vrsta talenta. Tu i tamo se on može podudariti i s književnim, ali rijetko.

Svaka književna rezidencija polako ali sigurno mijenja mjesto na kojem se nalazi. A Odisejevu otoku to zasigurno treba. Posebno kada Međunarodna biblioteka poezije konačno otvori svoja vrata, koja će, po prvi put nakon nekoliko stoljeća, dati novi život otočkom kulturnom životu, iz kojeg se razvijaju svi drugi aspekti života kao takvog.

Trauma uvijek sa sobom nosi velike emocije, od kojih Gregur ne samo da ne bježi nego ih i koristi kao što slikar koristi boje, vidimo brojne nijanse koje povremeno provociraju prag čitateljske tolerancije na patetiku. No nemojmo to autoru uzeti za zlo: njegov junak nije slabić koji se bori sa tuđim očekivanjima, nego vlastitim unutarnjim demonima i razočaranjima, a to neizbježno sa sobom nosi ovakve...