'Nemirnica' nije uputstvo što činiti u situacijama kada se vlastiti život pretvori u neprestano, oprezno zaobilaženje drugih s kojima smo u nužnom doticaju, ali nam vjerno prenosi utjecaj koji to ima na našu psihu i intimne odnose. Daje nam zrcalo u kojima vidimo ono kroz što prolaze oni koji su se s time morali i sami suočiti.

Brlekova poetika ima primjese taoizma - čovjeka vidi tek kao dio puno većeg, složenijeg sustava, pokazujući istovremeno da jedna tako mala jedinka može imati jednaku moć uništenja i kreacije. Srećom, poezija je alat kreacije i interpretacije, što je očito u svakoj pjesmi zbirke. On dobro poznaje granice jezika, i oblikuje ga poput gline u inovativne i intrigantne forme.

Knjiga se koncentrira na odnose među ženama, dodatno nijansirajući tematski raspon romana: rasa, majke i kćeri, prijateljice, suradnice, podčinjene i nadređene. Smithova nam ne dopušta da izgubimo iz vida jedan od glavnih čimbenika koji utječu na tok priče: poziciju obojenih žena u zapadnjačkom, bijelom patrijarhatu na čijoj listi za ideološki odstrel siromasi i useljenici iz bivših engleskih kolonija...

Danas pisci trguju identitetima. Bit će ovakvi ili onakvi, ako će im to osigurati visoku nakladu, ako će time biti prihvaćeni u nekom umjetničkom klanu, ili će dobiti potporu sustava. Međutim, i za to je potrebna neka vrsta talenta. Tu i tamo se on može podudariti i s književnim, ali rijetko.

O mnogim afričkim zemljama mogla bi se napisati ovakva knjiga, no jedino bi je Wole Soyinka mogao napisati na ovaj način. To prije svega znači da je jezik, kojim on sam iznimno vješto i inovativno barata, najprikladniji za govor o tragedijama, a da pritom izbjegava zamku patetike i deklamatorskog pijeteta, što je danas više iznimka nego pravilo.