Poezija nije za cinične ljude, ona lijek protiv cinizma, nešto što je sve teže naći u današnjem svijetu. Zato je dobro tu i tamo pobjeći u njene minijaturne svjetove u kojima nad pregolemom tamom tu i tamo ipak prevlada svjetlost. A 'Vrijeme prije jezika' je kao gnijezdo puno lirskih ptica. Koje po svemu sudeći, Monika Herceg jako voli.

Jasno je vidljiva evolucija Laâbijevog književnog i ljudskog sebstva, jer s vremenom dovodi u pitanje ideale i ideje koji su presudno utjecali na njega. Možda bi se to moglo proširiti i na vrijednosti zajednice u kojoj živimo, ali upravo takve stvari od autora stvaraju disidenta, kao što je pokazao i Laâbi. A za to treba hrabrosti, jer zahtijeva izlazak iz udobnosti vlastite zone komfora.

Romanom o koprivničkom knjižaru, tiskaru i nakladniku Vinku Vošickom, Gregur vjerno i uzbudljivu prenosi važne povijesne događaje koji će obilježiti vrijeme između dva svjetska rata, od sarajevskog atentata do Hitlerove aneksije Poljske i dalje. Priča je to o iznevjerenim obećanjima revolucija, oportunizmu junaka i licemjerstvu ljudi.

Knjiga se koncentrira na odnose među ženama, dodatno nijansirajući tematski raspon romana: rasa, majke i kćeri, prijateljice, suradnice, podčinjene i nadređene. Smithova nam ne dopušta da izgubimo iz vida jedan od glavnih čimbenika koji utječu na tok priče: poziciju obojenih žena u zapadnjačkom, bijelom patrijarhatu na čijoj listi za ideološki odstrel siromasi i useljenici iz bivših engleskih kolonija...

Novi Stipanićev roman kao da je intuitivno objavljen u najboljem mogućem trenutku: u vremenu čiji je javni diskurs obilježen mogućnostima i rizicima vezanim za suvremenu tehnologiju, društvene mreže, umjetnu inteligenciju i ekologiju, stoga se knjiga može čitati i kao neka vrsta dalekog rođaka ideje pokreta Extinction rebellion, jer oboje govore o istim problemima.