Dirljiva je sposobnost likova poput Adele Premec da žive u tom staklenom zvonu bez da se suoče s time da će iz njega ipak morati izaći, što najbolje dolazi do izražaja tijekom posjete staračkom domu koji u njenim očima poprima osobine oronulog hotela čija je jedina prednost njegova lokacija. Svi se do određene mjere vežemo za svoj okoliš, ljudi su u tom smislu puno sličniji mačkama nego psima.

U ovoj zbirci mnogo je pitanja, ona ne pretendira na konačnost odgovora već otvara mogući put ka njemu, iako je to u konačnici odgovornost samog čitatelja: autor tek nudi bravu za ključ koji tek treba pronaći i koji je kod Gogosa raspršen preko niza glasova, koji su kao u teatru apsurda imenovani generički, brojevima. Kao da bi to mogao biti bilo tko od nas, naći se na ovakvom putovanju i u razgovoru koji...