Dualitet horizontalne i vertikalne strukture pjesama daje dodatnu dubinu koja intrigira jer izaziva vraćanje pojedine dijelove cjeline u kojima se krije svojevrsni paralelni narativ, i upravo to doprinosi inovativnosti po kojoj se Mandićeva knjiga ističe među drugima iz suvremene pjesničke produkcije. Iz tog razloga novo čitanje nije uzrokovano striktno dojmom koji je tekst ostavio, koliko osjećajem da traži...

Bespomoćnost, empatija, ljubav, sve se to u raznim oblicima ponavlja kroz ovu zbirku - kao i dobrota, što sugerira i sam naslov knjige. Dobrota koja ne nudi lijek ali svakako empatiju, jezik svijeta koji tek treba upoznati. Još uvijek, ili barem na kratko, slobodna od očekivanja sredine koja je tek treba prihvatiti kao svoju. Proverbijalni expat, nomad koji više nigdje nije formalno kod kuće.

Dirljiva je sposobnost likova poput Adele Premec da žive u tom staklenom zvonu bez da se suoče s time da će iz njega ipak morati izaći, što najbolje dolazi do izražaja tijekom posjete staračkom domu koji u njenim očima poprima osobine oronulog hotela čija je jedina prednost njegova lokacija. Svi se do određene mjere vežemo za svoj okoliš, ljudi su u tom smislu puno sličniji mačkama nego psima.

Poezija nije za cinične ljude, ona lijek protiv cinizma, nešto što je sve teže naći u današnjem svijetu. Zato je dobro tu i tamo pobjeći u njene minijaturne svjetove u kojima nad pregolemom tamom tu i tamo ipak prevlada svjetlost. A 'Vrijeme prije jezika' je kao gnijezdo puno lirskih ptica. Koje po svemu sudeći, Monika Herceg jako voli.

Romanom o koprivničkom knjižaru, tiskaru i nakladniku Vinku Vošickom, Gregur vjerno i uzbudljivu prenosi važne povijesne događaje koji će obilježiti vrijeme između dva svjetska rata, od sarajevskog atentata do Hitlerove aneksije Poljske i dalje. Priča je to o iznevjerenim obećanjima revolucija, oportunizmu junaka i licemjerstvu ljudi.