U fokusu romana 'Usta sirota' je surovost siromaštva u kojem žive Gaeli, ljudi koji su egzistencijalno tek neznantno iznad glodavaca, nametnici kojih se društvo želi riješiti. Ili se barem nadaju da će sami od sebe nestati ukoliko ih se dovoljno dugo ignorira, kao što je slučaj sa psima.

Ako poezija doista dolazi iz onostranog, onda je ova knjiga iskustvo blisko nadzemaljskog, mitološkog. Ona je puna zime, suprotstavljene toplini koja isijava iz ognjišta u kući, oko kojeg autorica okuplja likove koji su svojevrsni nosioci narativa u svakoj pjesmi, a to su članovi obitelji, bake i djedovi, koji su na granici između zemaljskog i prekogrobnog cijelo vrijeme, kazivači skrivenog i suptilnog u...

U svojoj novoj zbirci 'Dok ti oči ne dogore' Dinko Telećan opet se vraća kozmopolitskoj poetici globalnog flaneura (šetača), izmješanoj sa motivima koji globalnost teme vraćaju na nivo intimne observacije, pa na taj način sve ono što je u knjizi nedokučivo - bilo geografski, bilo emotivno - spušta na nivo suptilne pojmljivosti.

Periš ovom zbirkom poeziju vraća sa razine dekadentnih estetsko-ligvističkih vratolomija na nivo megafona čija je, manje ili više uspješna, funkcija (nezahvalna, no neizbježna imenica u ovom kontestu) da govori destruktivnim procesima na koje je društvo otupjelo zbog stalne izloženosti njima.

Autorica gotovo da je posve odsutna iz medijskog i društvenog javnog prostora u kojem se tako rado kreće mnoštvo autora svih žanrova i profila, što iz karakternih, što marketinških pobuda. Žagar je u tom smislu slična Danijelu Dragojeviću, koji svoj svojevrsni socijalni autizam kompenzira time što umjesto vlastitog lica, vanjskom svijetu svjesno prezentira tek lice vlastitog teksta.