Kao i u svakom pisanju, važno je samo da li autor ili autorica zaista znaju pisati, znaju u što se upuštaju, a još više da zapisuju s mjesta iskrenosti, da pišu iz želuca, bez puno okoloknjiževnih predumišljaja. A čini mi se da se takvih urednih kontrukcija, ali bez piščeva znoja, krvi i suza, previše natiskalo zadnjih godina. Ali takvi nisu naša briga, vrijeme nije budala, sve što je sitno propadne...

U fokusu romana 'Usta sirota' je surovost siromaštva u kojem žive Gaeli, ljudi koji su egzistencijalno tek neznantno iznad glodavaca, nametnici kojih se društvo želi riješiti. Ili se barem nadaju da će sami od sebe nestati ukoliko ih se dovoljno dugo ignorira, kao što je slučaj sa psima.

Ako poezija doista dolazi iz onostranog, onda je ova knjiga iskustvo blisko nadzemaljskog, mitološkog. Ona je puna zime, suprotstavljene toplini koja isijava iz ognjišta u kući, oko kojeg autorica okuplja likove koji su svojevrsni nosioci narativa u svakoj pjesmi, a to su članovi obitelji, bake i djedovi, koji su na granici između zemaljskog i prekogrobnog cijelo vrijeme, kazivači skrivenog i suptilnog u...

Glavna junakinja je djevojčica koja ratne godine provodi u Međimurju, u selu u koje se ne uklapa zbog ateizma svoje obitelji i njihovog članstva u bivšoj Partiji. Njezine priče - zapravo crtice - oslikavaju okrutnost male sredine koja ne tolerira drugačijost i pršti od licemjerja.

Alen Brlek je homo ludens mlade hrvatske poezije, koji tek treba otkriti što sve krije u rukavu u sljedećoj zbirci. Zato je više nego prikladno usporediti ga upravo sa Magritteom, slikarom koji je promišljenu filozofsku konstrukciju svojih djela uvijek maskirao u intrigu i igru koja provocira uvriježena „pravila čitanja“ djela koja gledatelj neizbježno podsvjesno rabi kada percipira umjetničko djelo pred...