Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Mirko Božić • 23.11.2016.

Želimir Periš : X

Želimir Periš: X

X Periš Želimir

Želimir Periš dosad je čitateljima bio poznat, između ostalog, po proznim djelima (knjiga priča "Mučenice", te trileri "Mima i vaše kćeri" i "Mima i kvadratura duga"), koji ulaze u  tematske prostore suvremenih tehnologija i njihovih reperkusija. Sada se po prvi put suočavamo sa njegovom lirskom dimenzijom, sintetiziranoj u zbirci efektnog naziva "X“.  

Zbirka je podijeljena u tri cjeline koje se mogu tumačiti i kao svojevrsna instrukcija za čitanje knjige: "pjesme za izvikivanja", "pjesme za šaputanja" i "pjesme za mrmljanja". Prvi ciklus određuje moto i atmosferu cijele zbirke. Periš pjesnik je angažiran, misleći čovjek čije pjesme funkcioniraju kao reakcija na akcije društva u kojem svi egzistiramo.

Nema ovdje toliko pamfletizma - iako će oko toga sigurno biti neslaganja - koliko strasti, želje da se nešto što jednostavnije i izravnije kaže, kako bi poruka stigla do čitatelja. Periš ovom zbirkom poeziju vraća sa razine dekadentnih estetsko-ligvističkih vratolomija na nivo megafona čija je, manje ili više uspješna, funkcija (nezahvalna, no neizbježna imenica u ovom kontestu) da govori destruktivnim procesima na koje je društvo otupjelo zbog stalne izloženosti njima.

Usporedio bih ga sa mostarskom uličnom legendom Mušicom, koji svaki dan na glavnom gradskom trgu stoji na zidiću i sa dva transparenta i megafonom prosvjeduje protiv divljeg kapitalizma. Ljudi prolaze pored njega, tu i tamo ponetko se zaustavi da posluša što ima za reći, drugi naprosto prođu, treći sjede na klupi i viču u znak podrške. "X" je stoga Perišev književni zidić koji od prolaznika zasluženo zahtjeva pažnju jer nas tjera da se suočimo s našim vlastitim unutarnjim Donaldom Trumpom i pošaljemo ga u vražju mater dok još nije prekasno.

Teme o kojima Periš piše poznajemo svi, jer je tranzicija jednako pregazila cijeli prostor bivše Jugoslavije. Stoga je svejedno jeste li radili u Bagatu, Unisu, rudnicima ili nekom od sličnih predratnih ekonomskih giganata koji su prehranili, odškolovali i izgradili čitave gradove, jer iz prve ruke znamo što se s njima desilo. Pjesma koja se najbliže primakla onome što se uobičajeno naziva manifestom je "Zadarska":

Trideset godina vozio sam u mljekari
Znate li koliko godina ima život?
Jeste li vidjeli dvjestočetrdeset ljudi kako plaču?
Jeste li vidjeli svoje majke na koljenima?


Ove pjesme pune su uskličnika i upitnika, autor koristi interpunkciju kao što vojnik koristi bajunet. Ne treba ih etiketirati patetikom jer stvari o kojima govore nisu nimalo romantične: mnoštvo propalih sudbina i ekonomija i moral koji je u vrlom novom svijetu turbokapitalizma rastezljiv poput Čunga Lunge. Ne piše nam se dobro, Periš čak i samim naslovima sugerira crne prognoze na koje smo svjesno oglušili i oslijepili: "zlo zlo zlo", "u kurac", "tko će nas spasiti" itd.

Čak i u svijetu u kojem se više ne isplate vrijednosti u koje smo odgajani da vjerujemo, postoji razlog za borbu. Autor se u ovome koristi aktualnim referentnim točkama čiju poruku kontrapunktira negacijom razvučenom do ekstrema.

Mučenice Periš Želimir
Mima i kvadratura duga Periš Želimir
Mima i vaše kćeri Periš Želimir

U današnjem svijetu političke korektnosti, gdje moraš biti pametan i praviti se da je sve u redu, "X" mi pomalo sliči na Lutherovih 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu. Naravno, riječ je o idealnom svijetu u kojem ne živimo, jer poezija nema moć da mijenja svijet, no ima moć da mijenja svijest. Periš ne pristaje na suptilnost i subliminalnost - previše smo zaglibili da bismo si mogli priuštiti šumove u komunikacijskom kanalu. I dobro je da je tako, jer u kontekstu u kojem cijela zapadna kultura klizi u kloaku neofašizma, jedino jahači lirske apokalipse poput Želimira Periša znaju iskreno i izravno reći da moramo razgovarati o strahu od onoga što dolazi, da je party gotov i da sada treba napuniti metaforičke kante za smeće i počistiti nered koji smo ostavili za sobom. 

Drugi tekstovi adresiraju apsurd forsiranog multikulturalizma koji se ovim prostorima proširio nakon rata pod utjecajem velikih sila, iako se sve do devedesetih tretirao kao nešto uobičajeno:

Za idealnu sliku raznolikosti nasušno nam nedostaje koji srbin
hrvata imamo, dovoljno ih imamo

(tražimo srbe, oglas)


Periš ovakvo prisilno šarenilo, koje je izazvalo trenutačnu renesansu ultradesnice, raskrinkava kao površnu pozu čiji je smisao etiketa za adekvatni formular u globalnoj cirkulaciji projekata čije je zadatak privlačenje sponzora sa svih strana globusa, gdje se inicijalna ideja interkulturalnog pomirenja pretvorila u dobar biznis. Autor čitatelju propisuje i "tablete protiv mržnje", kao u naslovu jedne pjesme iz knjige u kojoj poput Lennona zamišlja svijet koji je uspio prevladati sama sebe, svoje sebičnosti i oholosti.

Naravno-naivnost i idealizam su prve dvije stvari koje mogu pasti na pamet dok se čita "X", ali zašto bi to bilo naivno? Jesmo li toliko zabrazdili u cinizam da više ne vjerujemo u vlastitu moć pokretanja efekta leptirovih krila? Čak i u svijetu u kojem se više ne isplate vrijednosti u koje smo odgajani da vjerujemo, postoji razlog za borbu. Autor se u ovome koristi aktualnim referentnim točkama čiju poruku kontrapunktira negacijom razvučenom do ekstrema.

Jedna od takvih točaka je Malala Yousufzai, Pakistanka koja je zbog borbe za pravo djevojčica na obrazovanje nagrađena Nobelom za mir 2014. godine:

Da prekinemo muku
Da ne ide još niže dole
Prestanite ići u škole
Idite u ratove

(malala yousufzai: blues za srednjoškolce)


Da se ne bi stekao dojam da je ovo tek zbirka koju se izvikuje, postoji čitav jedan korpus pjesama koji se bave ljudskom intimom, konkretno njezinom ljubavno-erotskom dimenzijom, i od kojih bi se svaka  mogla zvati "pjesme o muškarcima i ženama". Periš je radosni hedonist, u ovom sloju knjige iščitava se šeretski pisac koji bi komotno mogao biti jedan od pripovjedača iz Boccaciova "Dekamerona". To je pisac čiji je cijeli svemir, prema vlastitom priznanju "njena vagina" i koji nam predlaže da svi zajedno pođemo u krevet. Nakon aktivističkog bijesa koji vrišti iz ostatka zbirke, ovdje nam se nudi prostor za odmor, zaštićena zona intime u kojoj je i dalje sve u redu i koja nudi spas u kolektivnoj, apsolutnoj ljubavi.

Zbirka "X" pokazuje nam da smo za takvu ljubav još uvijek sposobni i da je vrijedna truda.  A Želimir Periš pokazuje da je osim za prozu, jednako sposoban i za autentičnu poeziju koja će tek pokazati svoj puni potencijal.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Želimir Periš

X : Pjesme

  • Algoritam 08/2016.
  • 92 str., meki uvez
  • ISBN 9789533168906

To je poezija sazdana od pamfleta, parola, jezika svakodnevice impregnirana egzaktnim podacima, humorom i ironijom, svojevrsna racionalno-lirska masa stihova koja progradira, raste kao lavina i onda kreće – uzbrdo. A govori o svijetu spektakla, neoliberalnom kaosu i kapitalističkom pressingu na ljudski život i san, čudesima privatizacije i opustošenim tvorničkim pogonima, identitetskim izborima… 

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –