Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Ana Ðokić ×

Razgovor • 30.03.2016.

Krešimir Krnic : Manto spada u sam vrh potkontinentalne kratke priče

Manto bio vrlo angažiran u svojem pisanju i važno mu je bilo istaknuti probleme koji tište indijsko, kasnije i pakistansko društvo radeći ponajviše na samoj fabuli. Dok bismo za neke druge autore mogli reći da nas privlače prvenstveno stilom kojim pišu, Manto nas privlači prvenstveno pričom. Ništa kod njega nije suvišno, niti ga u pripovijedanju zanima iskazivanje vlastite jezične virtuoznosti. Mantove...
Razgovor • 25.11.2015.

Farideh Khalatbaree : Iranske slikovnice su među najboljima na svijetu

Djeca su naša budućnost. Sutrašnjica naše zemlje je u njihovim rukama. Ako želimo bolji život u budućnosti, treba nam i bolja generacija. Naša djeca čitaju knjige tako da one mogu biti vrijedne i korisne. U ranim godinama kada čitaju knjige razumiju njihove prve slojeve i uživaju. Kad odrastu, vide i ostale slojeve i primijete skrivene poruke.
Razgovor • 15.11.2015.

Commi Balde i Mamadou Ablaysi : U afričkoj kulturi usmena predaja se zadržala do danas

Grioti su pripovjedači - prenosioci poruka koji glazbom prenose priče iz davnina. Grioti su jako važni u senegalskoj kulturi i sudjeluju u svim segmentima života, npr. kada je rođeno novo dijete griot izabere djetetovo ime i o tome obavještava cijelu zajednicu. Grioti su osim u Senegalu prisutni i u Maliju, Novoj Gvineji, Gambiji i Burkini Faso.
Vijest • 07.11.2015.

Istjerivanje opake živine u Epicentru teatarske čarolije

U drami ove prerano preminule dramske spisateljice čiji je književni opus nažalost nedovoljno poznat široj javnosti, podjednako su uživali i glumci i mnogobrojna publika koja je s velikim zanimanjem pratila čitanje koje je započelo u haustoru zgrade, da bi se nastavilo u različitim prostorijama Kazališnog epicentra.
Razgovor • 05.11.2015.

Dejan Aleksić i Dušan Pavlić : O dječjoj književnosti i ilustraciji u ubrzanom vremenu

Deca ne podnose previše 'predavački' stav, jer im je toga dosta u samoj školi. Njihova očekivanja su mnogo složenija i veća od toga. Naposletku, deca danas rastu uz savremene tehnologije, zamara ih sve što je sporo, uobičajeno i predvidivo. Pokušavam da im pokažem da moj književni rad bez njih ne znači ništa i da je vredan samo ukoliko njima donosi nekakvu korist.
Razgovor • 30.10.2012.

Aleksandra Nina Knežević : Nakladnici, prepustite knjige u ruke dizajnera

Nakon rata broj nepismenih u BiH se povećao, a interes za opismenjavanje smanjio. Statistike kažu da je, u gradskim sredinama, bez osnovne škole čak 7,75 posto muškaraca i čak 22,21 posto žena, starosti između 25 i 35 godina. (...) Mislim da svi mi u regiji imamo slične stavove oko vizualnih identiteta knjiga, njihove estetike, svjetskih trendova i usvajanja istih ili prevođenja vizualnosti na naš...
Razgovor • 18.04.2012.

Tomica Šćavina : Ovaj svijet je zeznuto mjesto

Ne znam kako to funkcionira kod drugih pisaca, ali meni je za pisanje prvog romana "Brod za Lajku" frustracija bila vrlo značajno gorivo za pisanje. Cijenim frustraciju. Ona mi nešto govori, zbog nečega je tu i tjera me na transformaciju ili na kreaciju, što je ponekad jedno te isto. Međutim, nije sve u frustraciji. Ponekad imam osjećaj da pisanjem romana radim neki unutarnji razmještaj, kao da si...
Razgovor • 06.02.2012.

Faruk Šehić : Ljudsko biće nije u srodstvu s božanskim bićima

Kakav bih ja to bio čovjek kada bih u svoju literaturu ugrađivao mržnju. To je nemoguće, papir se opire tome, riječi, jezik sve se opire tome. Svi dobri pisci su mahom antinacionalisti. Moja književnost o ratu je takva kakva je, realna. To je snimanje filmskom kamerom. Kad gledaš taj film na tebi je da donosiš zaključke. Sve je vidljivo, nema relativizacije, zna se vrlo dobro ko pripada kojoj vojsci....