Ono čemu nije mjesto u svijetu uopće, tome nije mjesto ni u knjigama za djecu: veličanje zločina, nasilja, pretvaranje kriminalaca u junake i slične stvari ne bi trebale biti u slikovnicama. Takve se teme mogu prihvatiti u književnosti za odrasle, ali mislim da su to teme koje na dječju psihu mogu krivo djelovati.

Kao država gajimo nabujale komplekse kako je vani sve bolje i često djelujemo kao prikolica koja dodatno popularizira strana djela. Ne znamo cijeniti svoje a osobito sustavno cijeniti i pratiti. Čini mi se da je još uvijek aktualan podatak da smo jedina europska zemlja koja u školskoj lektiri ima najmanje zastupljene domaće literature...

U svakom muškarcu krije se medvjedić. U nekima veći, u drugima manji. Kvaliteta djetinjstva je vrlo bitna za formiranje karaktera i ličnosti. Muškarci bez medvjedića u sebi stvaraju velike probleme u svojim i u životima svoje generacije. Pa i šire. Generali i neki političari se definitivno srame medvjedića u sebi.

Nepostojanje svijesti o tome kakav trag pisac za djecu ostavlja u životu djece kojoj se obraća i samim djelom i susretom s tim djetetom uzrokuje posve pogrešan odnos prema piscima za djecu. No tu je i problem nametljivosti pojedinih autora koji mane u talentu nadomještaju marketingom, pa se o djelima namijenjenima djeci paušalno pogrešno prosuđuje.

Za'atar je opori začin. Sa svojim slanim i gorkim nijansama najbolje opisuje okus Bliskog istoka. Teško je ostati ravnodušan prema regiji koja je iznjedrila tri velike religije koje su oblikovale svijet, regija koja je dala Jerihon, Kairo i Babilon. To groblje carstava, kako mu tepaju od srednjeg vijeka, nije izgubilo svoj naboj, a okovi tradicije i religije kao da postaju sve teži i vuku sve dublje.