Oni su mladi. Oni puno čitaju. Oni prate i bosansku, i regionalnu, i svjetsku književnost. Okupljaju se oko književnog časopisa (sic!). Imaju oštra zapažanja. I još oštrija pera. Oni su nove književno-kritičarske bosanske snage. U ime književnih kritičara književnog časopisa  (sic!) na pitanja Ane Ðokić odgovara glavni urednik, Mirnes Sokolović.

Vile i sva ta bića, puno su više od mitskih pojava i likova iz mašte. Sjeverozapadni dio Medvednice je tamo gdje sam odrastao, to su i predaje koje sam slušao, to su i šume koje sam poznavao. Nije mi bila ideja iznositi strogo etnološki materijal i strogo kazivanja starih ljudi. Već uhvatiti nešto osobno i živo. Kao što su to nekada bili stari pripovjedači, oni koji su u večernje sate sjeli i...

Knjiga ima samo jedan cilj, a to je doći do čitatelja i do drugog čitatelja i trećeg i tako do milijuntog. Književnim festivalima knjigama se daje druga dimenzija koja nije nužno dobra. Najćešče nije dobra. Kriteriji su uglavnom čudni, gleda se tko zna što. Previše vlada politika, međusobna poznanstva, netko je uvijek nekome konkurencija... nije to zdravo. Knjiga je za čitanje jedan na jedan sa...

Neko sam dulje vrijeme u glavi nosila vrstu umjetničke intervencije, performativni akt na ovu temu: izdati antologiju suvremene hrvatske kratke priče u kojoj bi bilo 90 % autorica i 10% autora, a ne nazvati je ženskom, niti je proglasiti panoramom. Nikad ne priznati da sam se rukovodila "ženskim ključem", nego mirno treptati i reći "Ah, nisam ni primjetila, rukovodila sam se samo načelom kvalitete".

Općenito, mislim da spominjanja Antuntuna nikad previše. Vitezova pjesma ima izvanrednu pedagošku vrijednost, jer pridonosi boljem razumijevanju i prihvaćanju ljudskih različitosti te promovira međusobnu toleranciju od najranije životne dobi. Jer Antuntun nije glup - on je samo drukčiji i radi stvari na svoj način, ali ni na čiju štetu. Možda je u tome ponekad šeprtljav, no u svemu na kraju uspije:...

Ozbiljnim likovnim umjetnikom smatram se i danas, no sada i stvaranje bajki držim vrlo ozbiljnim poslom. Međutim, istina je da sam prvu knjigu napisao i ilustrirao, recimo, gotovo slučajno. Naime, prije desetak godina, nekako istodobno, stigoše mi neki poveliki računi i ponuda da ilustriram jednu knjigu. Tekst knjige je bio grozan skoro kao suma pristigla za naplatu. Što mi je drugo preostalo već sam napisati...