Ivana Guljašević : Još uvijek uglavnom gazim po trnju

Ivana Guljašević, autorica je višestruko nagrađivanih slikovnica,  spisaljetica i  filmska animatorica. Trenutno je najproduktivnija ilustratorica u Hrvatskoj i ima posla preko glave. O njezinom umjetničkom radu kao i trenutnoj situaciji na hrvatskoj književnoj i ilustratorskoj sceni razgovaramo uoči početka osmog po redu Festivala knjige i književnosti PAZI, KNJIGA! čiji je Ivana Guljašević "Počasni  ilustrator".

Sve zainteresirane pozivamo u subotu 15.10 u 12h u knjižnicu Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb) gdje ćemo imati priliku gledati crtiće i družiti se s Ivanom.

Ana Ðokić: Što misliš, ima li uopće  smisla u današnje vrijeme organizirati književne festivale? Čemu i kome oni služe, kada je javna tajna da u Hrvatskoj i djeca i odrasli sve manje čitaju?

Ivana Guljašević: Baš i ne. Knjiga ima samo jedan cilj, a to je doći do čitatelja i do drugog čitatelja i trećeg i tako do milijuntog. Književnim festivalima knjigama se daje druga dimenzija koja nije nužno dobra. Najćešče nije dobra. Kriteriji su uglavnom čudni, gleda se tko zna što. Previše vlada politika, međusobna poznanstva, netko je uvijek nekome konkurencija... nije to zdravo. Knjiga je za čitanje jedan na jedan sa čitateljem i tu ako prođe onda vrijedi.

Kakve knjige ti voliš čitati?

Sve dobre knjige.

Jesi li ikada poželjela ilustrirati neki tekst koji si čitala onako za sebe, iz gušta?

Jesam. Ali je uglavnom samo ostalo na poželjela J

Kako je i kada sve počelo? (kada su i kojim povodom nastale tvoje prve ilustracije?)

Prva plaćena ilustracija bila je u Studentskom listu, prva  plaćena ilustracija za djecu bile su u Tintiliniću i Zvrku, a prva ilustracija općenito bila je u vrtiću jer sam ilustrirala čestitke za rođendane svojim vrtićkim kolegama.

Kakav je bio osjećaj kada si vidjela svoju prvu knjigu u izlogu knjižare?

Divan.

Kakav je osjećaj danas, nakon što si objavila više od dvadeset knjiga, vidjeti svoje djelo u izlogu knjižare?

Divan.

Kakav je bio tvoj put „od trnja do zvijezda"? Ili su od početka za tebe sjale zvijezde?

Još uvijek uglavnom gazim po trnju. Sa zvjezdanim cvjetićima.

Gdje se u tvom poslu krije „trnje"?

U ignoriranju.

Je li teško surađivati s nakladnicima?

Ne.

Kakva su tvoja i „Daničina" iskustva s Hrvatskom televizijom?

Jako lijepa. Družimo se već 150 epizoda (750 minuta) i brojimo dalje.

Budući da si ti i ilustratorica i spisateljica, možeš li mi reći koja je razlika u pristupu poslu kad „samo" ilustriraš nečiji tuđi tekst, i kad sama i pišeš i crtaš.

Jednak. Kao pisac uopće ne razmišljam o ilustratoru, kao uostalom svi pisci. Tako da kao ilustrator pristupam tekstu jednako kao i svim ostalim tekstovima. Osim što ga ne moram pročitati.

Koliko je u pisanju i ilustriranju bitna igra?

Igra je jedino i bitna.

Je li, po tvome mišljenju, u slikovnici bitniji tekst ili ilustracija? Pisci uglavnom tvrde kako od  teksta sve nastaje, pa je samim tim tekst „esencija" svakog literarnog umjetničkog djela. Velik broj ilustratora, s druge strane smatra kako je slika ta koja prva privuče čitatelja, a često i jedina koja njegov pogled na knjizi i zadrži. Koji je tvoj stav, budući da si ti i pisac i ilustrator? Što je bitnije „koka ili jaje", tj „riječ ili slika"?

Tekst. U stvari ideja. Slika će privući čitatelja, ali tekst će ga i zadržati.

Jesi li ikada ilustrirala tekst koji ti se uopće nije dopao? Pitam, jer imam dojam da ti u svakom poslu pronađeš nešto što te veseli i zabavlja.

Tu ću upotrijebiti onu holivudsku rečenicu: Ne postoji loša uloga, samo loš glumac.

Koliko sati dnevno ti radiš? I što sve trenutno spremaš?

Kako kad. Nekad radim 20 sati, nekad 2, a nekad uopće ne radim. Ovisi od količine posla, hitnosti, rokova, kava s prijateljicama... Trenutno pišem knjigu za mlade, završavam crtić za Smib, završavam ilustracije za knjigu, crtam strip za Radost, ilustracije za časopise, i svakodnevne sitnice.

Dobitnica si više književnih nagrada i pohvala. Spomenimo samo „Grigora Viteza", „Ovca u kutiji", „Lice knjige"... Koliko su  ovakva javna priznanja važna? I za što su ona zapravo bitna? Ako su ti uopće bitna.

Grigora Viteza nisam dobila. Svi nekako pišu da jesam, ali nisam. Dobila sam pohvalu nagrade Grigor Vitez. Možda ga zato i ne dobijam jer svi misle da već jesam, pa zašto bi dvaput...

Na žalost, još uvijek su mi nagrade i priznanja bitni, ali radim na tome da mi prestanu biti. Ne mora mi netko drugi govoriti što valja, a što ne valja u mom radu, ako ja sama znam, a tržište potvrđuje. E, to sad samo moram još samu sebe uvjeriti.

Budući da se poznajemo, znam da živiš s partnerom koji se također bavi i pisanjem i ilustracijom. Kako je to kad se oboje bavite istim poslom? Postoji li nadmetanje, konkurencija? Ili funkcionirate po principu „miroljubive koegzistencije"?

Ne postoji nadmetanje. On je moj najveći kritičar i najveća podrška, a ja to isto nastojim biti njemu. Zdrava konkurencija je najbolje što se kreativnom čovjeku može dogoditi. Što bi nas inače tjeralo naprijed? A ima mjesta za sve, zar ne?

Što bi savjetovala mladima koji se tek pripremaju krenuti na „trnovit" (ili možda ipak „zvjezdani")  put pisca, ilustratora ili filmskog animatora?

Puno strpljenja.

Ivana, puno ti hvala na razgovoru. Pozdrav tebi i svim tvojim nacrtanim i napisanim likovima. Želim vam svima, i u svoje ime i u ime posjetitelja Festivala PAZI, KNJIGA! i čitatelja portala Moderna vremena -  puno igre i dobru zabavu!

IVANA GULJAŠEVIĆ VOLI

1. mačka Cicija
2. Brunu
3. svoj posao

 
IVANA GULJAŠEVIĆ NE VOLI

1. nepravdu
2. ignoranciju
3. tugu