U zgradi boje breskve u Zürichu, okruženoj nezaboravcima posutom livadom, zagonetni Gaustin otvara svoju prvu Kliniku za prošlost, ustanovu koja nudi inovativno liječenje oboljelima od Alzheimerove bolesti. Svaki kat minuciozno rekonstruira neko od desetljeća prošlog stoljeća omogućujući pacijentima da zakorače u sobe svoga djetinjstva, ili svojih najsretnijih godina, kako bi otključali ono što je ostalo od uspomena koje nezadrživo blijede. 

Pripovjedač, pisac koji ima “nos za prošlost”, postaje Gaustinov pomoćnik, a zadatak mu je prikupiti, katalogizirati i opisati važne, ali i najsitnije tragove prošlosti, od namještaja iz sedamdesetih, preko najslušanije pjesme na top-listama 1965. i čahure iz 1942., do nostalgičnih mirisa i tračaka poslijepodnevne svjetlosti. Kako šarada postaje sve uvjerljivija, sve veći broj sasvim zdravih ljudi želi u kliniku ne bi li pobjegli iz slijepe ulice svog života. A onda je prošlost krenula u osvajanje svijeta... 

U romanu "Vremensko utočište", svom "tour de forceu", nagrađivani bugarski pisac Georgi Gospodinov propituje osobno i političko biće pozivajući nas da pogledamo u zavodljivo zrcalo sjećanja. Velika priča o vremenskim utočištima koja gradimo onda kada je budućnost otkazana, a sadašnjost nam nije više dom.

Iz medija:

Proust, koji dolazi s Istoka... Pisac toliko neobičan u svojoj melankoličnoj genijalnosti. – La Repubblica

U ovoj knjizi vrijeme se iskrada, a zatim se vraća, rekonstruirano. Franz Ferdinand ponovno je ubijen. Cigarete koje ste voljeli kao tinejdžer opet su u prodaji. Komunizam se vratio, i to ono što je u njemu bilo lijepo. Knjiga je satira, duhovita i gorka, ali istodobno i mudra i nježna. – The New Yorker

Georgi Gospodinov jedinstven je po mnogočemu... Nitko ne može spojiti intrigantan koncept, prekrasnu maštu i savršenu tehniku pisanja kao on. – Olga Tokarczuk

Moćan i briljantan roman: pronicljiv, predmnijevajući, zagonetan. Roman u kojem budućnost popušta kao trula greda, a prošlost juri kao poplava. – Sandro Veronesi

Georgi Gospodinov (rođen 1968. u Jambolu) najprevođeniji je bugarski pisac nakon pada komunizma. Njegov prozni prvijenac "Prirodni roman" (1999.) objavljen je na više od dvadeset jezika. Sa svojim drugim romanom, "Fizikom tuge", osvojio je tri nagrade za najbolji roman, među kojima su nagrada za roman godine u Bugarskoj i međunarodna nagrada Jan Michalski (Švicarska), te se našao u finalu sedam europskih i američkih priznanja za najbolju knjigu – American PEN Translation Award, Premio Strega Europeo (Italija), Haus der Kulturen der Welt Literaturpreis (Berlin) i dr. Piše poeziju i drame, autor je grafičkoga romana, nekoliko knjiga kratkih priča i libreta za operu. "Slijepa Vajša", kratki animirani film napravljen po njegovoj istoimenoj priči, bila je u najužem izboru za nagradu Oscar 2017.

Živi na različitim mjestima, kamo ga odvedu knjige. Tijekom 2018. živi u New Yorku zahvaljujući spisateljskoj stipendiji New York Public Library.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.