Dva stabla ispred sirotinjske kuće visoko u planini podno ledenjaka Monte Rosa posadio je otac lovokradica. Po jedno za svakoga sina – ariš za starijega Luigija i jelu za mlađega Alfreda. I njih su dvojica upravo kao ta stabla. Luigi, ariš, čvrst i krhak, nikada nije napustio dolinu, ima posao šumara, iako je želio postati stolar, i s prelijepom, obrazovanom crvenokosom Elisabettom čeka dijete, sanjajući novi početak. Alfredo, jela, mračan je, otporan na hladnoću, nemiran i sklon nasilju. Iz doline je pobjegao daleko u Kanadu među naftna polja i Indijance. Sada se vratio da bi bratu prodao svoju polovinu kuće. No hoće li ih ispijanje pića za šankom u lokalnom kafiću zbližiti?

“Dolje u dolini” roman je grub i gladak poput kamena, brz poput planinske rijeke i smiren poput prirode pod snijegom. Paolo Cognetti pomno osluškuje život u dolini i pjeva o krhkim, naizgled snažnim životima, izgubljenima u bijesu i alkoholu, te nekakvoj tajanstvenoj sili koja ih sve vuče duboko u tamu. “Dolje u dolini” Paola Cognettija čita se kao velika američka priča o luzerima kakve pjevaju Bruce Springsteen ili Bob Dylan. Ovaj roman posveta je upravo američkim pripovjedačima od Melvillea doCarvera, a dolina Valsesia Cognettijeva je – a možda i naša – Nebraska.

Iz medija:

Više nego što piše, Cognetti crta. Dolje u dolini napisan je škrto, grubo, baš poput doline Sesia – jednog od protagonista romana– sa svojim stalnim kontrastima između sjena tamnih, šumom prekrivenih padina i svijetlih polja, između mračnih riječnih klanaca i zasljepljujuće bjeline ledenjaka. – la Repubblica

Priča o intimnosti u kojoj se naježimo kao u kišnoj, neprijateljskoj dolini, ali koja poziva na promatranje živoga. – Le Monde des livres

Paolo Cognetti ima poseban genij za prizivanje planinskog svijeta. Sve – životinje, stabla, stijene, nebesa i ljudi – oživljava s jednakim intenzitetom. Nakon Osam planina i Vučje sreće nudi nam novu priču, jednako kratku i lijepu koliko i mračnu. – La Croix L’Hebdo

U romanu Dolje u dolini Paolo Cognetti uranja u vode krhkosti, u sjene izgubljenih ljudi, u život koji se ruši o tlo, u sablasno ništa. Pritom preuzima stihove velškog barda iz 6. stoljeća kako bi postavio novu ‘Bitku stabala’. Tako se rađa njegova ‘Nebraska’ – pusta, izravna do same srži, kao dijalog s piscima, ‘njegovim klasicima’, gdje se glazba i priče susreću. Dolje u dolini snažno odjekuje svojim karakterističnim suhim, jasnim stilom, bez ičega suvišnog, i zvuči kao gruba balada za gitaru i usnu harmoniku. – Il Libraio

Paolo Cognetti rođen je 1978. u Milanu, jedan je od najčitanijih i najzanimljivijih suvremenih talijanskih pisaca. Dio godine provodi u svojoj kolibi u talijanskim Alpama negdje na visini od 2000 metara. Autor je ultimativnog talijanskog bestselera "Osam planina" za koji je 2017. dobio najvažniju talijansku književnu nagradu Strega, za isti roman osvojio je i prestižnu francusku nagradu Médicis za prevedenu knjigu. "Osam planina" bio je cijelu godinu na vrhu ljestvice bestselera u Italiji, te najprodavanija prevedena knjiga u nizu zemalja uključujući Francusku i Nizozemsku, za roman su prava kupljena za više od četrdeset zemalja.

Autor je nagrađivanih knjiga priča "Manuale per ragazze di successo" (Priručnik za uspješne djevojke), 2004. i "Una cosa piccola che sta per esplodere" (Sitnica koja se sprema eksplodirati), 2007., romana "Sofia se uvijek odijeva u crno", 2012., te knjige eseja "New York è una" finestra senza tende (New York je prozor bez zavjesa), 2010., "Il ragazzo selvatico" (Divlji dječak), 2013., Tutte le mie preghiere guardano verso Ovest (Sve moje molitve gledaju prema zapadu), 2014., "A pesca nelle pozze più profonde. Meditazioni sull’arte di scrivere racconti" (Pecanje u najdubljim lokvama. Razmatranja o umijeću pisanja priča), 2014.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.