Roman "Traganje za samim sobom" u ono je doba izazvao svojevrsnu senzaciju. Jugoslavija je bila komunistička država, što će reći da sekularne i sakralne vlasti nisu ni približno prakticirale takvu idilu kao danas, pa je roman o sjemeništarcu koji piše pjesme i koji zov svećenstva postupno zamjenjuje zovom tijela odjeknuo kao bomba. S obzirom na spomenute pojedinosti "Traganje za samim sobom" može se čitati kao svojevrsni bildungsroman. (…) 

Radnja romana zbiva se u Ljubljani, Zagrebu, Eichstättu, Münchenu, onda opet u Zagrebu i Münchenu te na koncu u Beogradu, s pretpostavkom da će se glavni junak ili piščev alter ego poslije svega vratiti na početnu točku u zavičajni Hum na Sutli. Osim kao bildungsroman "Traganje za samim sobom" može se čitati kao autobiografija, putopis i dnevnik s interpoliranim narativnim sekvencama, u kojima posebnu funkciju ima velik broj literarnih, pjesničkih i filozofskih imena. (…)

Rekapitulirajući sudbinu pjesnika koji je nakanio biti svećenik, i sjemeništarca koji je prošao put od Krista do Jude, Bagola se dotiče Hrvatskog proljeća, političkih emigranata, antagonizma između dva susjedska naroda, beogradske grupe Mediala i mnogočega drugoga što je bilo karakteristično za eru komunističke Jugoslavije i što je kanaliziralo egzistencijalnu putanju njegova proskribiranog i na neki način isto tako privilegiranog junaka.

Zdravko Zima

Bagolina knjiga Traganje za samim sobom govori o sudbini mladog intelektualca, sjemeništarca kojeg su dvanaest sati prije zaređenja najurili s bogoslovije, o čovjeku koji grozničavo traga za istinom o sebi i životu. Pisanje za Bagolu nije stvaranje novog, nego rastvaranje postojećeg života, i onog unutarnjeg, koji čovjek živi za sebe, i onog vanjskog, koji čovjek živi zbog sebe. Pisanje je za Bagolu način pobune, ne samo protiv dogmi, licemjerja i laži, nego i protiv vlastitog konformizma. Pisanje je način da se dođe do samog sebe, traganje za samim sobom, bez obzira na cijenu kojom će se to platiti. – Josip Pavičić, Vjesnik

Božidar Brezinščak Bagola rođen je 1947. u Vrbišnici (općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje). Srednju vjersku školu završio je kod franjevaca na Svetom Duhu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac pisao je pjesme, pripovijetke i književne osvrte. Studij teologije započeo je u Ljubljani, nastavio u Eichstättu i Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Zbog pripovijetke "Žrtva unatoč svemu", objavljene u Večernjem listu 15. prosinca 1973., bilo mu je uskraćeno ređenje za đakona, te je kao diplomirani teolog i "gastarbajter" upisao studij filozofije u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Iste godine vratio se u rodni kraj i zaposlio se u Humu na Sutli kao prevoditelj s njemačkog jezika. U dva navrata bio je načelnik općine Hum na Sutli te ravnatelj Humskog kulturnog središta. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.