„Putovanje ljudi Knjige” književni je prvijenac nobelovke Olge Tokarczuk, poetsko-filozofski roman o potrazi za tajanstvenom Knjigom koja skriva ključ razumijevanja svijeta. Smještena u Europu 17. stoljeća, pustolovina kroz alkemiju, vjeru, znanje i ljubav postaje priča o ljudskoj žudnji za odgovorima i preobrazbi.

Negdje u podnožju planina na granici Francuske i Španjolske, u dolini vječnog proljeća Uterus Mundi, skrivena je Knjiga. Tajno znanje zapisano u njoj moglo bi promijeniti svijet, pa i otkriti misterij vječne mladosti. Godine 1685. iz pariškog predgrađa u potragu za Knjigom kreće nesvakidašnja skupina: plemić proučavatelj alkemije i drugih mističnih učenja Markiz, bankar i filantrop čvrsto ukorijenjen u zbilji de Berle, kurtizana koja vjeruje u ljubav i snove Veronika i nijemi kočijaš Gauche za kojega su riječi duša stvari, u pratnji svog vjernog žutog psa.

Drevni zemljovid vodi ih na jug, dok im ususret pristižu kolone prognanih protestanata koji bježe pred vjerskim zakonima Kralja Sunca. Na putu susreću raznolike ljude s kojima se upuštaju u umne rasprave o izvorima znanja, vjeri, slučajnosti i predodređenosti te dospijevaju u najčudesnije dvorce, knjižnice i skrivene alkemijske laboratorije. Što su bliže svome cilju, prepreke pred njima, a i u njima sve su veće. Hoće li pronaći Knjigu koja sadrži ključ za razumijevanje prirode svijeta i ljudske sudbine?

Roman „Putovanje ljudi Knjige” poljske nobelovke Olge Tokarczuk vrelo je motiva, tema i ideja njezinih kasnijih, nagrađivanih djela, u čijem su središtu putovanje i potraga za znanjem. Ova poetsko-filozofska parabola o čovjekovim iluzijama, žudnjama, ljubavi i moći riječi, zaodjenuta u tolkienovsku pustolovinu posvećenika koji sebe nazivaju ljudima Knjige, ne vodi do konačnih odgovora, već do preobrazbe onih koji ih traže.

Olga Tokarczuk (Sulechòw, 1962.), poljska književnica, scenaristica, feljtonistica, psihologinja, sveučilišna nastavnica i društvena aktivistica, nedvojbeno je najcjenjenije i najprevođenije ime suvremene poljske književnosti. Diplomirala je psihologiju na Varšavskom sveučilištu. Nakon studija zaposlila se u Savjetovalištu za duševno zdravlje u Wałbrzychu. Kao spisateljica debitirala je 1979., a od 1989. pisanjem se bavi profesionalno. Prvi joj se roman (Putovanje ljudi knjige) u knjižarama pojavio 1993. Vodila je radionice kreativnog pisanja na Jagiełłonskom sveučilištu u Krakovu i na Sveučilištu u Opolu, a jedna je od utemeljiteljica i višegodišnja suorganizatorica poljskog Festivala priča.

Djela Olge Tokarczuk prevedena su do kraja 2019. na 43 strana jezika, od engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog do arapskog, turskog, kineskog, korejskog, japanskog, farsija i hindua, te objavljena u 205 izdanja, od kojih neka i na hrvatskom (Knjige Jakubove, Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju, Pravijek i ostala vremena, Dom danji dom noćni i Ormar). Doživjela su također i mnoga kazališna uprizorenja te televizijske i filmske ekranizacije.

Olga Tokarczuk osvojila je mnoge najuglednije poljske i međunarodne književne nagrade. Roman "Bieguni" iz 2007., nagrađen godinu poslije najuglednijom poljskom književnom nagradom Nike, nakon što je pod naslovom "Flights" izašao u Velikoj Britaniji, a ubrzo i u Australiji te Sjedinjenim Državama, osvojio je uglednu nagradu Man Booker International. Za istu, 2018. godinu Olga Tokarczuk primila je 2019. i Nobelovu nagradu za književnost. Žiri Švedske akademije kao posebnu vrijednost laureatkinjina književnoga djela u obrazloženju ističe "narativnu imaginaciju koja s enciklopedijskom strašću predstavlja prelaženje granica kao oblik života".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.