Grad izgleda mirno. Humana liga jamči Mir. Na brdu iznad svega stoji Alkazar – palača čovjeka kojemu nitko ne zna lice, a svi ga se boje. Profesor Stolz dolazi u Grad nakon što je izgubio ženu koju je volio, ljubavnica je napisala roman koji ga je ponizio, a krivnja koju nosi ne prolazi. Predaje o Miru pred studentima koji otvoreno govore o pobuni. Živi u zgradi gdje ga špijunira usamljena desetogodišnja djevojčica koju će zavoljeti poput oca. I susreće dvije žene koje ga, svaka na suprotan način, tjeraju da postane nešto drugo.

Ina Maherova elegantna je, ranjiva i opasna. Supruga je čovjeka koji financira sveučilište, konferencije i možda samu vlast. Stolz zna da je to ludost. Zna da Bela Maher ne oprašta. Ali Ina je jedina osoba pred kojom ne mora glumiti da razumije svijet.

Lea Vayel suprotstavila mu se pred prepunom konferencijskom dvoranom i bez treme mu rekla da je lutka, da su mu ideje ideologija, da moda koja je od njega napravila vodećeg intelektualca brzo prolazi. Stolz je mrzio svaku njezinu riječ – jer je svaka bila točna. I nije mogao prestati misliti na nju. Ona će ga dovesti do misterioznog Yvesa.

Dok ulice Grada gore u ustanku protiv diktature, dok nestaju djevojke i dok Alkazar šuti nad svim – Stolz shvaća da svaki sustav koji zabranjuje prošlost priprema novu katastrofu. I da je on, htio to ili ne, već odabrao stranu.

"Alkazar" je roman o ljubavi koja se rađa na rubu provalije i o distopiji koja nije tako daleka budućnost. U novom romanu nagrađivanog i prevođenog romanopisca i znanstvenika Igora Štiksa prepoznajemo svijet koji već živimo. "Alkazar", poput svih moćnih romana čije se lekcije teško zaboravljaju, govori kako voljeti, misliti i djelovati u mutnim vremenima.

Igor Štiks (Sarajevo, 1977.) pisac je i znanstveni suradnik Sveučilišta u Edinburgu. Objavio je dva nagrađivana romana, "Dvorac u Romagni" (2000.) i "Elijahova stolica" (2006.), koja su do danas prevedena na petnaest jezika. U beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu predstava "Elijahova stolica", u režiji Borisa Liješevića, osvojila je Grand Prix BITEF-a 2011. Liješević je 2015. na scenu Sarajevskog ratnog teatra postavio njegov prvi dramski tekst "Brašno u venama", koji na međunarodnom festivalu MESS i na Festivalu kazališta BiH dobiva nagradu za najbolji tekst. Londonski Bloomsbury iste mu je godine objavio studiju "Nations and Citizens in Yugoslavia and the Post-Yugoslav States: One Hundred Years of Citizenship". S Jo Shaw uredio je zbornike "Citizenship after Yugoslavia" (Routledge, 2012.) i "Citizenship Rights" (Ashgate, 2013.). Sa Srećkom Horvatom objavio je esej "Pravo na pobunu" (Fraktura, 2010.) i uredio zbornik "Dobro došli u pustinju postsocijalizma" (englesko izdanje Verso, 2015.; Fraktura, 2015.). Objavio je i knjiga pjesama "Povijest poplave" (Frakture, 2008.). Za svoj književni i javni rad dobio je francusko odlikovanje Vitez umjetnosti i književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.