Jedne tople večeri, nakon dvadeset i pet godina, došlo je vrijeme da se obitelj ponovno sastane u malom balkanskom gradu iz kojega su sinovi otišli, u kojem je nekada vladala sreća i napredak, dok se nad njima nije nadvila sjena rata. U grad su se iz Sjedinjenih Država nenadano vratili najstariji sin Vladimir, istaknuti profesor ekonomije, snaha Helena i unuk David, a baka Nadia i djed Klement ne mogu dočekati da ih konačno vide. Na tu će obiteljsku večeru nenadano doći i sin Igor, ratni reporter, čovjek bez korijenja, koji sebe okrivljuje za obiteljsku tragediju.

Tijekom jedne noći, od predjela do digestiva, Igor Štiks vodi nas kroz napetu i zanimljivu obiteljsku povijest koja je nužno opterećena politikom dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća, a u kojoj važnu ulogu igra pradjed Oskar, mladi austrougarski vojnik koji je iskusio Oktobarsku revoluciju da bi, na koncu, skončao u logoru, zbog nečiste krvi, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Noć u kojoj se razotkrivaju dugo potisnute tajne, u kojoj izbijaju sukobi i osvete, u kojoj se vidi da je prošlost nemoguće vratiti, ali da je iz njezinih kliješta moguće izvući ljudskost i prisnost. Obiteljska večera u kojoj se rasplamsavaju davne strasti, u kojoj se spajaju tragedija i humor, a smisao svemu daje onaj najmlađi, neprilagođeni tinejdžer David.

Ta noć kao i svaka završava svitanjem, no je li to novi početak ili tek novo razilaženje, to ne znamo, kao što ne možemo znati ni svoju sudbinu. Rezalište Igora Štiksa zadire u sve one rezove i rane koje rat stvara ljudima i oni jedni drugima, bavi se emocijama i nemogućnošću da se prošlost i osobe iz vlastitih života izrežu škarama.

Igor Štiks (Sarajevo, 1977.) pisac je i znanstveni suradnik Sveučilišta u Edinburgu. Objavio je dva nagrađivana romana, "Dvorac u Romagni" (2000.) i "Elijahova stolica" (2006.), koja su do danas prevedena na petnaest jezika. U beogradskom Jugoslovenskom dramskom pozorištu predstava "Elijahova stolica", u režiji Borisa Liješevića, osvojila je Grand Prix BITEF-a 2011. Liješević je 2015. na scenu Sarajevskog ratnog teatra postavio njegov prvi dramski tekst "Brašno u venama", koji na međunarodnom festivalu MESS i na Festivalu kazališta BiH dobiva nagradu za najbolji tekst. Londonski Bloomsbury iste mu je godine objavio studiju "Nations and Citizens in Yugoslavia and the Post-Yugoslav States: One Hundred Years of Citizenship". S Jo Shaw uredio je zbornike "Citizenship after Yugoslavia" (Routledge, 2012.) i "Citizenship Rights" (Ashgate, 2013.). Sa Srećkom Horvatom objavio je esej "Pravo na pobunu" (Fraktura, 2010.) i uredio zbornik "Dobro došli u pustinju postsocijalizma" (englesko izdanje Verso, 2015.; Fraktura, 2015.). Objavio je i knjiga pjesama "Povijest poplave" (Frakture, 2008.). Za svoj književni i javni rad dobio je francusko odlikovanje Vitez umjetnosti i književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.