Škola za glumu i kazalište mjesto je slobode, talenta i preobrazbe. U "Gromovoj djeci" ona je sve to, ali i mjesto intriga, poniženja, zloupotrebe moći i sustavno prešućivanog nasilja. Dok se na sceni vježbaju glas i pokret, iza zatvorenih vrata vode se bitke između profesora, kuju se savezi, ruše karijere i dijele milosti. Između Groma i Vilenika, između Strašnoga i njegovih poslušnika, između profesora koji odgajaju i onih koji lome stvara se povijest škole koja iznutra polako trune. U nju su upisane sudbine studenata – Uplašene, Lutalice, Pube, Vile i Iris, jer talent tu ne jamči zaštitu, a šutnja sustava glasnija je od svakog aplauza. Sve to promatra Ivek, podvornik i tihi kroničar Škole.

U snažnom i slojevitom romanu Snježana Banović ne piše samo o kazalištu nego i o mehanizmima moći koji određuju tko će biti viđen, a tko žrtvovan. "Gromova djeca" mnogo su više od priče o jednoj školi, ona su metafora društva, priča o pritiscima i otporima, o nadi i razočaranju, o trajnoj borbi umjetnosti i pojedinca protiv ideoloških okova. Roman o umjetničkom zanosu i institucionalnoj okrutnosti, o gene­racijama koje su vjerovale da ulaze u hram umjet­nosti, a našle su se u areni sujete, nasilja i preživljavanja. "Gromova djeca" pokazuju što ostaje kad predstava završi, a svjetla se ugase.

Snježana Banović (Zagreb, 1963.), redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Studirala je francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti (1990.) i doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2011.). Usavršavala se na nizu stipendija i edukacija u Hrvatskoj i inozemstvu, od čega se ističu Fulbrightova stipendija na Sveučilištu Yale i više usavršavanja u umjetničkim ustanovama Francuske i Njemačke. Kao nastavnica je gostovala na više sveučilišta u inozemstvu. Režirala je 50-ak predstava i scensko-glazbenih događanja u zemlji i inozemstvu, autorica je više scenskih predložaka, adaptacija i prijevoda za kazalište te mnoštva znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, recenzentica više znanstvenih članaka i promotorica brojnih književnih i teatroloških izdanja.

Članica je više umjetničkih udruga i mreža u Hrvatskoj i u inozemstvu. U dva je navrata bila predsjednica Vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH, a bila je i ravnateljica Drame HNK u Zagrebu, ustanove Rachlin and friends u Dubrovniku te predsjednica Vijeća za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara.

Redovito objavljuje kolumne i blogove o kazalištu, kulturi i politici u tiskanim i online izdanjima. Glavno su područje njezina rada i istraživanja povijesni i kulturno-politički razvoj nacionalnih kazališta i festivala u Hrvatskoj, a ponajviše utjecaj politike na kulturu. Objavila je knjige: "Država i njezino kazalište" (2012., 2025.), "Kazalište krize" (2013.), "Službeni izlaz" (2018.), "Tragovi i svjedočanstva Mladena Škiljana" (2019., urednica) i "Kazalište za narod" (2020.), "Kronika sretnih trenutaka" (2023.) i "Vila lutaka" (2024.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.