Na rubu carstva, u slavonskom selu Klenovci, Mara Leib, uz oca udovca, majstora koji zna izraditi sve od drva, odrasta s legendama o upokojenom vampiru, sjećanjima na velike seoske zadruge, odlascima u gostionicu gdje se iz novina i časopisa osjeti dah velikoga svijeta. Kada se jednoga dana na livadu na rubu sela spusti žuti avion, a mladi pilot Šandor Horvat ponudi joj bijeg u Beč, Mara prvi put nasluti da život može biti veći od sela, siromaštva i zadanih granica.

Ali povijest se ne da zaobići. Tijekom raspada Monarhije, kraljevine, ratova i revolucije, Mara postaje krojačica, hraniteljica i utočište onima koji vjeruju da je moguće promijeniti svijet. Pod njezinim krovom okupljaju se mladi revolucionari, njezina djeca biraju vlastite, opasne puteve, a šivaća mašina, Frau Pfaff, neumorno povezuje rasparane živote. 

Dok joj kći biva odvedena u Staru Gradišku, a sin Zvonko završava u Jasenovcu i Mauthausenu, Mara se bori protiv države, nasilja i sudbine – ne oružjem, nego upornošću žene koja odbija pristati na gubitak, a snove sanja uz bečke časopise i Virgilu, svoj alter ego, koji je vodi kroz pakao dvadesetog stoljeća kao što talijanskog pjesnika u knjizi koju je dobila kao vjenčani dar vodi Vergilije. Nakon rata put je vodi prema Zagrebu, gradu pobjednika, novih obećanja i starih rana. Ondje se zajedno s kćeri mora suočiti s pitanjem što ostaje od revolucije kada prežive samo uspomene i dug prema mrtvima.

Posljednji roman Slobodana Šnajdera "Mara Leib", inspiriran životom njegove bake Mare, s remek-djelima "Doba mjedi" i "Anđeo nestajanja" tvori trilogiju o našem dvadesetom stoljeću. "Mara Leib" raskošan je i potresan roman o ljubavi, majčinstvu, pobuni, o ženi koja preživljava povijest.

Slobodan Šnajder (Zagreb, 8. srpnja 1948. – Sveta Nedelja, 30. kolovoza 2026.) bio je jedan od najvažnijih hrvatskih dramatičara i romanopisaca. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Osnovao je i uređivao časopis „Prolog” te biblioteke „Prolog” i „Znaci”.

Kao dramatičar istaknuo se već prvom dramom „Minigolf” (1968.), a među njegovim brojnim dramskim djelima posebno se izdvaja „Hrvatski Faust” (1981.), koji nikada nije postavljen u Zagrebu, ali je izvođen diljem Europe. Među poznatijim dramama su i „Kamov, smrtopis” (1977.), „Držićev san” (1979.), „Nevjesta od vjetra” (1999.) i „Peto evanđelje” (2004.).

Pisao je i eseje, kolumne te kratku prozu. Izbori njegovih kolumni objavljeni su u knjigama „Kardinalna greška” (1999.) i „Umrijeti pod zvijezdom” (2005.), eseji u knjizi „Umrijeti u Hrvatskoj” (2019.), a kratke proze u zbirkama „Knjiga o sitnom” (1996.) i „505 sa crtom” (2007.). Njegova izabrana djela objavljena su u devet svezaka između 2005. i 2007. godine.

Kao romanopisac istaknuo se prvijencem „Morendo” (2011.), dok su nagrađivani romani „Doba mjedi” (2015.) i „Anđeo nestajanja” (2023.) prevedeni na brojne europske jezike. Neformalnu romanesknu trilogiju o dvadesetom stoljeću zaokružuje posthumno objavljeni roman „Mara Leib” (2026.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.