Memoarska proza "Umrijeti u Hrvatskoj" jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i jučer već i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagrađivanog i prevođenog romana "Doba mjedi".

Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj počinje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slučajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparoviću. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišući o raznim temama zahvaća dvadeseto stoljeće u njegovoj cjelini. Kroz slučaj svoga oca pjesnika Đure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio.

Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno isprepleću književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno ušće početka.

“Pet eseja Slobodana Šnajdera, što je vidljivo već iz naslovnog, problematizira skoro sve najvažnije teme koje već pola vijeka zaokupljaju ovoga autora, a mogu se čitati kao u neku ruku metatekst u odnosu na njegove knjige što spadaju u literaturu u užem smislu riječi. Šnajder ima što reći i zna to reći, pa pretpostavljam da će i ova knjiga naći čitatelje koji to znanje, a i formalne vještine, uvažavaju.”
Snježana Banović

Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) diplomirao je čistu filozofiju i anglistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Taj je što se filozofije tiče u doba Šnajderova studiranja bio obilježen teorijskim doprinosima Praxisove škole; također i uvelike šezdesetosmaškim studentskim buntom. 

Dulji boravci u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj. 

Šnajder objavljuje od srednjoškolskih dana. Prva profesionalna izvedba bio je Minigolf (1968.). 

Neke drame: "Kamov, smrtopis" (1978.), "Hrvatski Faust" (1982.), "Hrvatski Faust, Tragedije dio drugi" (2018.), "Confiteor" (1984.), "Bauhaus" (1990.), "Zmijin svlak" (1995.), "Nevjesta od vjetra" (1998.), "Peto evanđelje" (2004.), "Kosti u kamenu/Tito" (2007.), "Enciklopedija izgubljenog vremena" (2012.), "Svjetlucanje kome" (2015.). 

Izvođen je u gotovo svim zemljama bivše državne zajednice, što hrvatski kulturni i politički establišment, od početka devedesetih do danas, drži hendikepom. 

Izabrana djela u devet knjiga izašla su kod Prometeja (Zagreb, 2005.–2007.). 

Proza: "Knjiga o sitnom" (1996.), "505 sa crtom", pripovijetke, (2007.), romani: "Morendo" (2011.), "Doba mjedi" (prvo izdanje kod TIMpressa 2016., treće, dopunjeno, 2018.). Roman je dobio pet nagrada, mahom regionalnih: Meša Selimović, Mirko Kovač, Nagrada tportala, Kočićevo pero i Radomir Konstantinović. Dosad taj je roman preveden na makedonski i slovenski. Njemački prijevod, pod naslovom "Die Reparatur der Welt", objavio je Paul Zsolnay Verlag, Beč, 2019.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.