"Melankolija" Mircee Cărtărescua, jednog od najvažnijih i najoriginalnijih pisaca suvremene svjetske književnosti, karta je potonulog kontinenta djetinjstva. Ali djetinjstvo u ovoj knjizi nije izgubljeni raj – ono je vrijeme kada prvi put spoznajemo da se raj može izgubiti. Dječaci i mladići, junaci Cărtărescuovih priča, svijet još doživljavaju kao čudo, no već osjećaju, slute da je svako čudo prožeto gubitkom – da su voljeni ljudi odsutni, da se tijelo mijenja, da vrijeme neumoljivo vodi prema odrastanju. Negdje između Dürerove tjeskobne geometrije i de Chiricovih pustih gradova, Mircea Cărtărescu djetinjstvo je jednako majstorski preobrazio u krajolik snova, fantazmagorije i straha, a odrastanje u nepovratno, tjeskobno odbacivanje vlastitih koža.

Melankolija, oblak koji dodiruje sve krajeve Cărtărescuova pripovjednog svemira, rađa se iz sjećanja na onu prvotnu, izgubljenu cjelovitost – na toplinu majčine bliskosti, na dom koji je utočište i labirint, na svijet prije spoznaje samoće, seksualnosti i smrti. No ta bi cjelovitost lako mogla biti izmaštana, sanjana, iluzija stvorena da nas spasi.

Čitatelji koje je opčinio Cărtărescuov "Solenoid" u "Melankoliji" će prepoznati njegovu raskošnu, neusporedivu i halucinantnu prozu: knjigu nježnu poput inja na staklu i nemilosrdnu poput sna iz kojeg se ne možeš probuditi.

“Melankolija je knjiga do koje mi je iznimno stalo. Vjerujem da nigdje nisam više svoj današnji ja nego upravo ovdje, na njezinim stranicama. Sviđa mi se njezina neodređenost mjesta i vremena, koja je pretvara u svijet parabole i bajke. Moja je knjiga dijametralno suprotna prozi svakodnevice i aktualnog povijesnog trenutka, jer sam u razdoblju nakon Solenoida težio svojevrsnoj univerzalnosti pripovijedanja, koja bi je učinila čitkom u svakom kulturnom prostoru, na svakom jeziku i u svakom vremenu. To su metafizičke, mračne priče, ali i obasjane daškom nadrealizma. Vjerujem da su po atmosferi najbliže slikarstvu Giorgia de Chirica, majstora arkada, kipova i samoće.”

Mircea Cărtărescu

Mircea Cărtărescu rođen je 1956. u Bukureštu. Pjesnik je, romanopisac, prozaik, esejist, književni kritičar i kulturni novinar. Jedan je od najnagrađivanijih (nacionalno i međunarodno) i najprevođenijih rumunjskih pisaca postkomunističkog razdoblja. U Rumunjskoj je često spominjan kao kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, a Rumunjsko društvo pisaca dvaput ga je za tu počast i službeno predložilo. Član je Rumunjskog društva pisaca, rumunjskog P.E.N. kluba i profesor na Književnom fakultetu Sveučilišta u Bukureštu. Otkako je 1978. debitirao na rumunjskoj književnoj sceni, Cărtărescu je objavio deset zbirki poezije, desetak knjiga proze – među kojima se ističu "Visul" (San), objavljen 1989. i zatim 1993. u necenzuriranoj verziji naslovljenoj "Nostalgia" – te opsežna trilogija "Orbitor" (Zasljepljujuće) – kao i više knjiga eseja i dnevnika. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika. Na hrvatski je dosad prevedena njegova knjiga novela, odnosno nekonvencionalni roman "Nostalgija" (Luca-Ioan Frana, Marina Gessner i Ivana Olujić, Meandarmedia, Zagreb, 2013.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.