U sivoj svakodnevici komunističke Poljske šezdesetih, gdje su pravila stroga, a životne mogućnosti ograničene, jedan mladić, maturant, zaneseno sanja o slobodi, umjetnosti i velikim stvarima. No taj njegov intelektualni zanos neće biti ni sjena onog zanosa koji će doživjeti kad u školu dođe nova profesorica francuskog jezika – tajanstvena, karizmatična i nedostižna Madame.

Ona nije poput ostalih profesora. Ne uklapa se u sustav i ne slijedi zadane obrasce. Njezina pojava i nastup nose misterij, zapadnjačku eleganciju, neovisnost, provokaciju – sve ono što mladi pripovjedač žudi pronaći i u sebi. Njegova opsesija profesoricom prerasta u živu unutrašnju revoluciju – intelektualnu, emocionalnu, erotsku, pa i političku. Pitanje tko je zapravo Madame i što ona predstavlja postaje ključno u njegovoj potrazi za identitetom i smislom u svijetu punom apsurda i zabrana.

Zahvaljujući pripovjedačkoj vještini Antonija Libere “Madame” se može čitati i kao triler, i kao melankolična ljubavna priča, ali i kao duhovita politička proza i društvena satira. To je i portret umjetnika u mladosti, i sentimentalni odgoj, i razum i osjećaji – sve ono što će nas podsjetiti na klasike zbog kojih smo zavoljeli književnost, ali i na vlastite mladenačke snove i prve ljubavi koje su nas zauvijek promijenile. 

Iz medija:

Senzacija u Poljskoj… Sjajno napisana knjiga koja tjera na razmišljanje. Može se čitati istodobno kao triler, fascinantna ljubavna priča, ali i kao duhovita politička proza i društvena satira. Uz visoke umjetničke standarde, pruža dubok uvid u razna područja – od psihologije adolescencije do ideološkog poraza komunizma. – Stanisław Barañczak (o američkom izdanju)

Gotovo dvorska ljubavna priča i himna snazi umjetnosti – što više možete poželjeti od jednog romana? Stendhal bi bio oduševljen. A da je znao poljski, možda bi je i sam napisao. – Michael Dirda, Washington Post

Izvanredno, rijetko postignuće… Najbolja književna djela obično pričaju jednostavne priče; način na koji su ispričane određuje njihov ulazak u panteon velike književnosti. – Los Angeles Times

Antoni Libera (1949.) jedan je od najvažnijih suvremenih poljskih pisaca, prevoditelja i kazališnih redatelja. Rođen je i školovan u Varšavi; diplomirao je polonistiku (1972.), a doktorirao 1984. disertacijom o Samuelu Beckettu. Beckettova djela preveo je na poljski, režirao ih u Poljskoj i inozemstvu, a Beckett ga je nazvao “ambasadorom u Istočnoj Europi”. O toj povezanosti svjedoči njegova autobiografska proza Godot i njegova sjena (2009.).

Libera je preveo djela Sofokla, Shakespearea, Racinea, Hölderlina, Wildea i Kavafisa te libreta opera, a autor je i jednočinke Eastern Promises (1990.). Bio je suurednik časopisa Puls i dramaturg u Teatru Dramatycznym.

Njegovo najpoznatije djelo, roman Madame (1998.), objavljen nakon što je osvojio prvu nagradu na natječaju krakovske nakladničke kuće Znak; iduće godine nominiran je za najvažniju poljsku književnu nagradu Nike, a uslijedila su i brojna druga priznanja. Riječ je o naizgled jednostavnoj ljubavnoj priči – koja je istodobno i priča o odrastanju – smještenoj u ambijent poljske realnosti šezdesetih godina, ali koja se u svojim dubljim slojevima pretvara u složenu “detektivsku”, postmodernističku igru značenja u potrazi za smi­slom. Madame je vrlo brzo postala istinskim bestselerom – do danas je objavljena u gotovo sto pedeset tisuća primjeraka, postala je obveznom školskom lektirom te je prevedena na dvadesetak jezika – ukratko, riječ je o jednom od reprezentativnih djela poljske književnosti nakon prijeloma 1989. godine.

Antoni Libera poznat je i kao autor pripovjedaka i drugih kraćih formi, o čemu svjedoči i njegova najnovija zbirka Najbolje je ne roditi se i drugi prozni tekstovi (2024.). Za svoje je sveukupno djelo višestruko nagrađivan, pored ostalog i najvišim državnim odlikovanjima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.