O bolestima i iskustvima oporavaka nakon njih u nas se i dalje govori rijetko, gotovo sa sramom, kao o nečemu što se događa drugima i dalekima, a svi znamo da se sve to događa i nama i nama bliskima. Ta je iskustva teško dijeliti, a tu traumu, kao i mnoge druge, nosimo duboko u sebi a da o njima ne progovaramo. Jadranka Kosor u novoj autobiografskoj prozi "Žene koje mašu rukama" bez ustezanja govori o iskustvu operacije obaju koljena, boravka u toplicama, oporavaka, hodanja na štakama i oslobađanja od njih. Kako se oslobađa od štaka, autorica se  prisjeća i nekih ne tako lijepih trenutaka iz svoga života – dramatičnih, kada je kao mlada djevojka jedva preživjela jedan pad, ali i nekih komičnih poput udvarača iz prošlosti koji se pojavljuju kao smije­šni starci u sadašnjosti.

Jednako tako bez zadrške izražava svoje političke stavove, komentira situaciju u zemlji i u svijetu, iznosi svoj strah od neoustaštva i govori o tome kakvo je mišljenje o toj temi, kao  i o jednomnjezinupotezu kada je kao mlada političarka otišla sa skupa gdje se zaziva­la NDH, imao predsjednik Franjo Tuđman. Jadranka Kosor u ovoj prozi koja se čita kao roman cizelirano opisuje i susrete s običnim ljudima, a uvijek s mnogo ljubavi govori o svojoj obitelji.

"Žene koje mašu rukama" knjiga je o svim ženama koje se moraju osloboditi svojih štaka, stvarnih ili metaforičnih, da bi mogle disati i živjeti slobodno, punim plućima, znajući pri tome da je to i stalna borba i njihovo pravo, ne samo da nemaju štake već i da mašu rukama koliko god i kada god žele.

Jadranka unatoč štakama pokušava svakodnevno kuhati, održavati čistoću u stanu, izbjegavala je uvijek pomoć kućne pomoćnice. Da, kako se tuširati kad si nestabilan, ovisan o štakama? Kako se brisati ručnicima? Jadranka, sva skrupulozna, sramežljiva, svladava sram i mučninu te govori i o pripremi za operaciju, o papirnatim gaćama, o problemima u obavljanju nužde. Nerado govorimo o tome, ali to postaje bitan čimbenik svakodnevnog života, pogotovo kad zađeš u neke zrele godine.Čitam sve to i prepoznajem se u svakoj rečenici. Zapravo mi je teško i suditi, pitam se kako će ovu knjigu čitati netko tko je još mlad i sve ga to ne dotiče. Ali, i takvi ljudi imaju roditelje, imaju bake i djedove, nisu izolirani od takvih iskustava. Vjerujem, stoga, da Jadranka Kosor nije napisala knjigu o starosti i bolesti samo za starce i bolesnike. Ne, ona piše dovoljno dobro i vješto da to može zainteresirati sve senzibilne čitatelje bez obzira na dob.

Velimir Visković

Jadranka Kosor rođena je u Pakracu 1953. godine. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Do kraja 1995. radila je kao novinarka na Hrvatskom radiju. Dobitnica je nagrade "Zlatno pero" HND-a i nagrade za životno djelo "Ivan Šibl" HRT-a. Od izbora 1995. do kraja 2015. aktivna u politici. Bila je zastupnica u Hrvatskome saboru, potpredsjednica Sabora, ministrica i potpredsjednica Vlade, a od 6. srpnja 2009. do kraja 2011. i predsjednica Vlade. Za mandata Vlade J. Kosor deblokirani su i završeni pregovori za EU. Jadranka Kosor potpisala je Pristupni ugovor za ulazak Hrvatske u Europsku uniju 9. prosinca 2011.

Autorica je dobitnica nagrade Europske zajednice za humanitarni rad, nagrade "Europski krug" Hrvatskog europskog doma i nagrade "Dr. Elemer Hantos" Zaklade za srednju Europu. Mnoge udruge iz Domovinskog rata proglasile su je počasnom članicom, a nekoliko gradova počasnom građankom. Primila je i nekoliko odlikovanja te Povelju Republike Hrvatske. Objavila je četiri knjige.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.