“Otpor intelektualaca: Predstavljanje nepredstavljenih – suprotstavljanje moćnima” uglednog politologa Dejana Jovića knjiga je o intelektualnoj, ali prije svega o moralnoj hrabrosti, o spremnosti da se preuzme rizik izopćenja, unutarnje emigracije, pa i političkog progona. Ta je tema vječna i trajno aktualna, od Sokrata, preko Giordana Bruna i Osipa Mandeljštama, pa do onih intelektualaca koji su doživljavali – blago rečeno – neugodnosti i u nominalno demokratskim društvima.

Jovićeva knjiga “Otpor intelektualaca: Predstavljanje nepredstavljenih – suprotstavljanje moćnima” ne svodi se na apstraktno problematiziranje uloge intelektualca i moralnih obveza koje intelektualac ima spram vlastite pameti i erudicije. Kroz kritičku intelektualnu (samim time i moralnu, građansku) djelatnost Predraga Matvejevića i Jovana Mirića, kojoj su ostali dosljedni kako u Jugoslaviji tako i u samostalnoj Hrvatskoj, te kroz djelovanje beogradskog Odbora za odbranu slobode misli i izražavanja, čiji su mnogi članovi podlegli zovu nacionalizma, Jović kritički analizira i uspoređuje jugoslavenski i hrvatski režim. To čini usprkos uvriježenim predrasudama, revizionističkim i propagandnim floskulama. 

Svojom knjigom “Otpor intelektualaca: Predstavljanje nepredstavljenih – suprotstavljanje moćnima” Dejan Jović još je jednom zaplivao protiv struje dokazujući upravo vlastitim primjerom da je istinska intelektualnost neodvojiva od građanske hrabrosti i da demokratičnost jednog društva i njegova sposobnost za napredak ovise o spremnosti da se smireno i civilizirano saslušaju stavovi, analize i tumačenja koje vlastima i mnoštvu nisu ugodni i dovode u pitanje etablirane svetinje. 

Drugim riječima, kako kaže Jović: “Dom intelektualaca nije domovina, pa i ako domovinu izgube – ili je nikad nisu ni imali – svejedno su u svojoj kući sve dok postoji ono univerzalno.”

Dejan Jović (Samobor, 1968.) je redovni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Diplomirao je u Zagrebu, magistrirao u Ljubljani i u Manchesteru, a doktorirao na LSE (1999.). Od od 2000. do 2010. je bio docent na Sveučilištu Stirling u Škotskoj. Od 2010. do 2014. bio je glavni analitičar Predsjednika Republike Hrvatske (Ive Josipovića), a od 2012. do 2016. i voditelj Odsjeka za međunarodnu politiku i diplomaciju na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Bio je i predsjednik Upravnog vijeća Instituta za razvoj i međunarodne odnose (2014. do 2016.). Gostujući je profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka (od 2015.), a u 2017/18 i gostujući istraživač na londonskom Goldsmiths koledžu.

Autor je knjige „Jugoslavija: država koja je odumrla“, objavljene u Zagrebu i Beogradu (2003.) i u SAD-u (2009.). Urednik je tri zbornika iz područja teorije međunarodnih odnosa: „Realizam“ (2013.), „Liberalne teorije međunarodnih odnosa“ (2014.) i „Konstruktivističke teorije međunarodnih odnosa“ (2016.), te zbornika u usponu Slobodana Miloševića na vlast (2008). Od 2013. je glavni i odgovorni urednik politološkog časopisa Politička misao.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.