Zimin umirovljenički 'carpe diem', neumorno participiranje u kulturnom životu, uopće životu, njegova bjelosvjetska svakodnevica u ne tako bjelosvjetskoj zemlji, fantastičan je primjer aktivne, ispunjene, sve samo ne mirne mirovine. Ali ovaj put prednost ćemo dati 'privatnoj sferi' dnevnika. Malenim sličicama, malenim riječima, koje otvaraju vrata literarnih prostora.

Klempererovi zapisi neizostavna su citatna građa povjesničara Trećeg Reicha. Posrijedi nije samo prvorazredno svjedočanstvo, već i izvanredna jezična i kulturološka analiza nacizma. Skupljajući građu za 'LTI' Klemperer je zabilježio nacistički novogovor koji je kroz upotrebu specifičnih riječi, sintagmi, interpunkcija, jednako skrivao koliko i otkrivao narav i namjere režima.

Za razliku od Harmsa Iljf i Petrov nisu reproducirali apsurdnost režimskih parola i montiranih procesa. U njihovom narodskom humoru ogledale su se apsurdnosti režima. Ali ne u formi subverzivnog ludiranja već tzv. konstruktivne kritike. Apsurd režima se ismijavao, no tek u formi anomalija, grešaka koju su ispravljive. Problem nije bio u sustavu u kojem i snovi mogu inkriminirati, već u nesretnom spavaču.

Rushdie je ateista koji se boji boga. S razlogom. Zbog uvrede njegova proroka već desetljećima nosi glavu u torbi. „Dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam noći“ njegov je obračun s lažnim bogovima, i njihovim pristašama koji „traže da se ubiju pristaše drugih lažnih bogova“; njegov obračun s organiziranim religijama i njihovim izmišljenim bogovima koji stvaraju sasvim konkretnu mržnju i...

Proza Nore Verde je literarni izraz, ali i politički čin, čin društvenog aktivizma i borbe za ljudska prava. Ta dimenzija naglašena je već i u naslovu „O ljubavi, batinama i revoluciji“. Transparentskom, nabrajalačkom naslovu, nalik na političke i aktivističke fraze i slogane.