Pripovjedni ton Rosemary Sullivan odmjeren je i diskretan, lišen strasti, u želji da što realnije, sa što širim pogledom, razumijevanjem i uravnoteženosti oslika po svemu izuzetnu, nevjerojatnu, vrlo tegobnu psihologiju i sudbinu Svetlane Alilujeve, ali i sudbine mnogih drugih ljudi s kojima je junakinja priče bila u krvnom srodstvu ili u drugim vrstama bliskosti.

Máraijevo uvjerenje bilo je da je čovjek slobodan dok god je pravedan, i da je najmoćniji gospodar, ukoliko je nepravedan, nemoćan naspram čovjekove duše. To je vrlo važno uvjerenje, koje ga je, vjerojatno, održalo na njegovom putu individualnosti i stvaralaštva, i koje može biti potporom – podrškom mnogim drugim umovima...