Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.

Govorimo o djelu koje nadrasta okvire svoga vremena, jer je čitatelj jednako tako zahvalan i za ratno svjedočanstvo, koje doprinosi općem znanju i informacijama koje se u široj svijesti posjeduju o vremenu kada je Italija bila pod Mussolinijem, a svjedočanstvo Natalije Ginzburg daje doprinos općim i širim snagama otpora zlu, nesalomljivosti ljudskoga duha i u onim trenutcima kada ga to najskupocjenije košta.