Nije važno što dolazim s Kariba, važno je gdje sam se i kako školovao, a moje je obrazovanje vrlo klasično. Ponekad, čak i ako odnekud potječete, obrazovanje će vas izdvojiti, otuđiti. Stoga čak i kad se čini da kritiziram nekog izvana, zapravo kritiziram sebe, svoje obrazovanje i to kako me udaljilo od moje kulture.

Žene i muškarci ne žele svoju slobodu i svoju slobodnu volju. Žele da netko odlučuje umjesto njih, žele povjeriti svoju slobodu u ruke nekog šefa, nekog vođe, nekog inkvizitora koji će odlučiti za njih. Sloboda je breme i nitko ne može nikoga prisiliti da bude slobodan.

Upravo u tom trokutu maskulativnih odnosa do izražaja dolazi Cognettijeva spisateljska vještina, sposobnost da složene ljudske odnose uhvati u trenutku, raščlani, ali ne i pojednostavi, razbijajući uvriježeno mišljenje kako su najkompleksniji zakutci ljudske unutrašnjosti rezervirani za odnose majki i kćeri. Očevi i sinovi, pokazuje Cognetti, mogu razviti jednako kompetitivne i jednako oštećujuće...