Niti 48 sati nije dovoljno?
Kada smo u subotu pročitali priopćenje koje nam je pristiglo od strane male izdavačke kuće "Što čitaš?" odlučili smo se da umjesto "efektnog poentiranja" i jednostavnog prenošenja priopćenja u kojem se prozivaju organizatori Profil Mozaikovog "Prvog hrvatskog festivala knjiga" (da su bez ikakve konzultacije sa izdavačkom kućom Što čitaš? iskoristili njihovo ime kao udarni slogan festivala, i da je to u najmanju ruku neprimjereno ponašanje) zadržimo novinarsku objektivnost i damo priliku i drugoj, prozvanoj strani, da iznese svoju verziju priče. Pa smo tako uputili upit PR-ovcima festivala / tvrtki osnivača, ali...
Iako nam je službeno očitovanje obećano, pa iako je od slanja našeg upita prošlo već više od 48 sati - službenog priopćenja iz Profil Mozaika i dalje nema. Baš kao što ni ekipa iz "Što čitaš?" nije dobila odgovor na svoj emailom upućen upit kada su još prije nekoliko dana, neposredno nakon što su primijetili neobično preklapanje slogana festivala s imenom vlastite izdavačke kuće/projekta (ali i istoimenog weba i nebrojenih akcija koje su tijekom desetak godina postojanja organizirali na području tzv. angažirane literature, društvenih promjena i sl.).
Nije nam namjera organizatore "Prvog hrvatskog festivala knjiga" optužiti za namjernu krađu identiteta, to u svome dopisu ne čine ni iz "Što čitaš?", ali kao i njih beskrajno nas smeta način na koji neki prakticiraju komunikaciju (sic!) među dionicima hrvatskog tržišta knjiga. Moguće je razumjeti da se nekome dogodi previd, i da čak nenamjerno preuzme ime za koje nije čuo, slogan koji je prije netko drugi koristio, ali budući da taj "netko" dolazi iz sfere onih malih, dosadnih, gotovo pa smetalačkih faktora iz manje komercijalno usmjerenog segmenta hrvatskog nakladništva i mikro-knjižarstva, jednostavno nije bio zapažen od strane (ne)informiranih organizatora festivala.
Ali, ono što je neshvatljivo jest da ne postoji niti mrvica elementarne pristojnosti pa da se nakon što su upozoreni na propust (tim više što su Novi list i neki drugi mediji objavili tekstove o "slučaju") barem naknadno reagira s "Oprostite, žao nam je, previdjeli smo..." ili kakvom drugom formulacijom koja bi pokazala da hrvatsko tržište knjige ipak nije Divlji Zapad kakvim nam se sve više pričinja. Ovako je očito da je na djelu praksa po kojoj dosadnog komarca puštaš da zuji, zapravo nesvjesnog samilosti jer ga nisi prikeljio na zid (na čemu bi ovaj valjda trebao biti zahvalan), i tjeraš svoje dalje. Ignorirajući pravo na postojanje onih drugih.
Na žalost, u vrlo kratkom vremenu nakupilo se više stvari koje neposredno po osnivanju novog knjižarskog lanca Profil Mozaik nisu krenule dobro, i očito da osnivačima nedostaju vještine o kojima nerijetko progovaraju brojna njihova izdanja koja se dotiču poslovnog komuniciranja i suvremenog menadžmenta, i koja bi mogli pokloniti (ili odbiti od plaće) vlastitim zaposlenicima na sličnim poslovima.
Ili još bolje, da ih prije primanja na posao zapitaju: A što čitaš?
**
22. svibanj 2012. u 11:00 sati
Napokon smo dočekali i traženo pojašnjenje od organizatora Festivala, a ono glasi:
Poštovani,
Naziv teme Prvog hrvatskog festivala knjige „Što čitaš?“ nije povezan s imenom izdavačke kuće „Što čitaš d.o.o.“ kao ni s brendom iste izdavačke kuće koji u naslovu ima navedenu upitnu rečenicu „Što čitaš?“ Sadržaj Prvog hrvatskog festivala knjige, u svojoj prvoj godini održavanja, obuhvaćen je zajedničkom temom pa tako ovogodišnji naslov „Što čitaš“ podrazumijeva ujedno i početak svih festivalskih podtema u programu, primjerice, što čitaš kada čitaš o ljubavi, što čitaš kada čitaš o putovanjima i slično. Također je upit „što čitaš“ uobičajen u svakodnevnoj komunikaciji, jednako kao što upitne rečenice „Što gledaš?“ ili „Što slušaš?“ nisu kopija ničijeg autorskog djela ili brenda.
Srdačno,
Lana Rogošić Blagojević
voditelj odjela odnosa s javnošću
Profil International d.o.o.