Slovenija prijedlog Zakona o knjizi mijenja u Zakon o jedinstvenoj cijeni knjige

Za razliku od Hrvatske gdje se o knjizi i knjižnom tržištu na svim razinama, od vrha pa do baze, sve rječitije šuti, iz Slovenije su zaredale vijesti, javno se polemizira... i stječe se dojam da je slovenskom društvu stalo do knjige, iako će oni bolje upućeni u trenutne prijepore oko knjige to uglavnom opovrgnuti tj. konstatirati da je živost rezultat upravo nebrige oko knjige, a da je sada kap napokon prelila čašu. Bilo kako bilo, izgleda da će i Slovenija još neko vrijeme pričekati sveobuhvatniji Zakon o knjizi, ali će zato dobiti Zakon o jedinstvenoj cijeni knjige.

Kao što smo nedavno izvještavali činilo se da će Slovenci izraditi jedan sveobuhvatniji zakonski akt koji bi regulirao pitanje knjige, iako se u samom nacrtu Zakona većina članaka odnosila upravo na mjeru u svijetu poznatoj kao jedinstvena (fiksna) cijena knjige, koja je u vidu Sporazuma u Hrvatskoj na snazi još od 2007. godine. Međutim, nakon što je o prvotnom nacrtu Zakona o knjizi sprovedena javna rasprava, i nakon što su se imali priliku izjasniti i zagovornici i protivnici preloženih mjera, te nakon što je počelo međuresursko usaglašavanje oko prijedloga, zaključeno je da se predloženi Zakon preimenije u Zakon o jedinstvenoj cijeni, jer se ipak više bavi upravo tom regulatornom mjerom nego li sveukupnim pitanjima oko knjige. S tim u vezi pojavila su se i tumačenja da je predlagač Zakona zapravo želio dići "dimnu zavjesu" kojom bi se prikrila stvarna namjera tj. uvođenje jedinstvene cijene na slovensko tržište knjige, budući da je prvi pokušaj s početka 2000-ih neslavno propao jer da ga je srušila slovenska agencija za zaštitu tržišnog nadmetanja.

A zapravo su karte otvorene i ne skriva se što se želi postići. U prvom se redu želi izbjeći funkcioniranje slovenskog tržišta knjiga na način da neregulirano tržišno nadmetanje dovede do premoći najkomercijalnijih nakladnika i njihovih nerijetko u velikom dijelu fast-food(book) izdanja, izmještanja prodaje iz knjižara (koje trenutno u ukupnoj prodaji sudjeluju s cca 1/3) u kanale tzv. brze prodaje (trgovački centri) po sniženim cijenama kojima knjižare ne mogu konkurirati, nelojalna konkurencija s cijenama (npr. jeftinije kod nakladnika nego li u knjižari, znatno niže cijene na internetu od onih u knjižarama...) i slabija ponuda na policama knjižara. Sve to u konačnici donosi daljnje izmještanje prodaje iz knjižara, posljedica čega je i slabija raznolikost sveukupne ponude knjiga, kao i slabljenje pozicije slovenskih autora (osim onih najkomercijalnijih).

Ono što je novost u najnovijem prijedlogu Zakona (o jedinstvenoj cijeni knjige) jest da je rok u kojem se svi na tržištu moraju pridržavati jedinstvene cijene koju je odredio nakladnik s prvotnih godinu dana smanjen na 6 mjeseci, te da se iz prijedloga miču neke odredbe poput mogućnost ranijeg korigiranja cijene ukoliko nakladnik u prva tri mjeseca nije prodao dovoljan dio naklade. Ovakav prijedlog polazi od sve drastičnijeg smanjivanja životnog vijeka knjige, tako da je ona već nakon pola godine već "stara", tj. da se uglavnom proda ono što se proda tek nekoliko mjeseci po izdavanju.

A da li je baš tih 6 mjeseci realan rok vidjet će se tek ako Zakon zaživi i u praksi, trenutno još uvijek traje period usklađivanja inicijalnog prijedloga, no za koji mjesec znat ćemo kakav je točno Zakon donijela Slovenija u namjeri da bolje regulira slovensko tržište knjiga.