Slovenija priprema Zakon o knjizi
Stanje na slovenskom tržištu knjiga prilično je slično onom u Hrvatskoj, osim što je po broju stanovnika i potencijalnih konzumenata knjiga tržište u Sloveniji dvostruko manje. Sve ostalo, model njegovog funkcioniranja, kao i brojni nagomilani problemi praktično preslikava probleme knjige u Hrvatskoj, iako se u jednom trenutku činilo da su Slovenci osivanjem Javne agencije za knjigu napravili bitan organizacijski iskorak u odnosu na Hrvatsku. Zapravo, u tom organizacijskom smislu Slovenija je ponešto naprednija u odnosu na Hrvatsku (iako informacije iz Ministarstva kulture govore da vrlo skoro možemo i u Hrvatskoj očekivati osnivanje Agencije za knjigu), ali joj to ipak nije pomoglo da se u vrijeme sveopće krize i recesije i sama ne nađe u brojnim problemima koji tište slovenske nakladnike, knjižare, autore... i čitatelje knjiga.
Stoga je s početkom ljeta u Sloveniji u javnu raspravu krenuo prijedlog Zakona o knjizi kojim bi se pokušalo unijeti malo više reda na slovensko tržište knjiga, i koji bi trebao inicirati bolju organiziranost knjižnog ceha, odnosno svih dionika života knjige u Sloveniji. Ipak, nakon što je javna rasprava završena (naravno, nije bio baš sretan odabir ljetnih mjeseci za istu) pokazalo se da su mišljenja o predloženim rješenjima podijeljena, iako je veći broj onih koji podržavaju donošenje Zakona, svjesni da se bez sistematičnijeg uređenja slovenskog tržišta knjiga ne mogu očekivati bitni pozitivni pomaci.
Kao najveći nedostatak prijedloga Zakona o knjizi ističe se da on ostavlja nereguliranim preveliki broj sastavnica koje se isprepliću oko knjige i nakladništva, i da neće biti dovoljno napokon uvesti samo inistitut jedinstvene cijene knjige (na kojem se u velikoj mjeri predloženi Zakon i temelji) koji je upravo Hrvatska u ponešto modificiranoj varijanti (a na temelju tadašnjem slovenskog kratkotrajnog iskustva jer je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u Sloveniji ubrzo stavila jedinstvenu cijenu van snage), ipak djelomično provela kroz Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige iz 2007. godine.
Tako npr. ovaj novi prijedlog u Sloveniji sada predlaže da kroz 12 mjeseci nakladniku nije moguće mijenjati cijenu knjige, osim u izvanrednim okolnostima kada nakladnik ne uspije prodati niti 1/3 naklade u dogovorenom periodu od dana objavljivanja knjige, dok s druge strane njegovi protivnici smatraju da će pokušaj zaštite prodaje knjiga u knjižarama dovesti do drastičnog pada prodaje znatnog broja naslova koji se po diskontnim cijenama prodaju u netipičnim prodajnim kanalima kao što su trgovački centri i sl. Iako je javna rasprava završena, tek sada treba u daljnoj proceduri u prijedlog Zakona o knjizi ugraditi i brojne prijedloge i komentare koji su se kroz nju pojavili, za što će biti dovoljno vremena jer Zakon ide u daljnju procedutu u slovenski Parlament i nadležne odbore).
Zdravko Kafol (predsjednik Zbornice knjižnih založnikov in knjigotržcev, slovenske varijante cehovskog organiziranja kakvo u Hrvatskoj poznajemo u obliku Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK) ističe kako su u svakom slučaju u Sloveniji nužni makar i ovakvi parcijalni pomaci, nakon kojih se može krenuti i u daljnje uređenje odnosa i mjera na tržištu knjiga... pri čemu je važno pitanje i porezna politika, (pre)visok PDV na knjigu i sl.
Očito je da bi slovenski i hrvatski akteri iz knjižne branše imali o čemu razgovarati, malobrojni kontakti i razmjene mišljenja neformalno se i događaju (pa je tako nastala i ova vijest), ali prostora za konkretniju, institucionalnu suradnju ima dosta, jer najmanje je pametno izmišljati toplu vodu kad već i letimičan (obostran) pogled/izlet u susjedstvo može biti od pomoći i obostrane koristi.