Priče su datirane i napisane su iz intimnih razloga kako bi se razriješili osobni nemiri, a i oni koji pripadaju bliskim osobama. Ne želi se njima iskonstruirati neka nova istina ili debatirati s postojećom.

Propitivanje ženskoga identiteta nametnulo je pitanje kako se odlučiti za selekciju emocija koje čine kontinuitet odrastanja i sazrijevanja osobnosti, a pri tome zaobići opća mjesta iz ženskoga svakodnevlja. Implicitno je u njih upisana i didaktična nit kojom se želi isprovocirati na preslagivanje, na odmak od stvarnosti, na let. Usmjeravanje na dublju analizu likova kreće se od različitih načina literariziranja čiji su oblici neprilagođenost, rasap, samorefleksija i prodor u vlastito srce, u vlastitu glavu, tamo gdje je svatko svoj vlastiti moćnik, a ponekad i vlastiti tiranin.

Dramatičnost ovih, često puta monoloških, priča počiva na kontinuiranoj linearnosti, iz koje istodobno smireno i divlje navire bol, čeznuće i očaj nade, a opisani prizor doživljava se na tragu uvodnog crteža tušem. Pričama dominira potisnuta ženska emocija, oni trenutci razgovora sa samom sobom, a svaka je istina ispričana iz druge vizure, iz druge pozicije žene. Autorica piše tako da njezin tekst prikuplja odraze mnogo žena, a čitatelju je napravljen prostor da interpretira i zaključuje, ali i da se zaštititi od vlastitog ega.

( iz kritike Helene Sablić Tomić )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.