Bez obzira na ishodišno turobno ozračje ovaj grafički roman u cjelini je vedar i vrlo duhovit, zahvaljujući nizu komičnih, nadrealnih situacija i uspjelih fora apsurda. Pripovijest je ispunjena tugaljivošću, ali onom pomirljivom, gotovo slatkom, onakvom kakva spašava od tjeskobe kad su ljudi toliko mudri ili bar zreli da se ne muče stanjima koja nisu kadri promijeniti, nego svoj život, kakav jest, umiju...

Brzina pripovijedanja, nonšalantno shvaćanje dramaturgije, trivijalni dijalozi i slična veselja guraju "Staklene mačeve" u smjeru holivudske ideje fantastičnog spektakla, a to je paradigma kakvu nemamo potrebu još jednom prežvakvati u stripu.